Priroda uživo
Geološko-paleontološki zavod Geološkog odsjeka PMF-a
Zagreb, Horvatovac 102a

Hrvatsko prirodoslovno društvo, izdavač časopisa Priroda, organizira ciklus znanstveno-popularizacijskih predavanja pod nazivom Priroda uživo. Predavanja se održavaju jednom mjesečno u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb. Svako je predavanje popraćeno člankom u časopisu Priroda, jednim od starijih časopisa za popularizaciju prirodnih znanosti u Europi koji izlazi od 1911. godine. Hrvatsko prirodoslovno društvo je aktivno od 1885. godine. Tijekom predavanja iz ciklusa Priroda uživo čitatelji časopisa i ostalo građanstvo imaju priliku raspravljati s autorima i svojim pitanjima utjecati na popratni članak.

Video snimke održanih predavanja možete pogledati
OVDJE!

Predavanje koje slijedi:

Potraga za planetima izvan Sunčeva sustava

Četvrtak, 21. svibnja 2015. godine u 17:30 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje će održati izv. prof. dr. sc. Dijana Dominis Prester s Odjela za fiziku Sveučilišta u Rijeci

U posljednjih dvadesetak godina potraga za planetima izvan Sunčevog sustava doživljava sve brži razvoj, pružajući nam uvid u nevidljive svjetove udaljene od nas i više od 20 000 svjetlosnih godina. U tu se svrhu koriste različite metode potrage, u velikoj mjeri komplementarne, pružajući nam kompletniju sliku o planetima Mliječnog puta. Da bismo dobili ideju o strukturi i razvoju zvijezda i planetarnih sustava, te procjenu broja planeta u našoj galaksiji na kojima je moguć život, potrebno je što točnije odrediti mase ekstrasolarnih planeta. U predavanju će biti dan pregled opažačkih metoda u potrazi za ekstrasolarnim planetim, s naglaskom na metodu mikrogravitacijske leće i znanstveni rad u sklopu međunarodne kolaboracije PLANET.

Dijana Dominis Prester predaje fiziku i astrofiziku na Odjelu za fiziku Sveučilišta u Rijeci. Doktorirala je astrofiziku u Njemačkoj, na Sveučilištu u Potsdamu, u području potrage za ekstrasolarnim planetima pomoću metode gravitacijske leće, a magistrirala i diplomirala fiziku na Sveučilištu u Zagrebu. Sedam godina provela je u inozemstvu, i usavršavala se na Universitaets-Sternwarte Muenchen, Institut fuer Astronomie der Universiteat Wien, Caltech, Vatican Observatory i drugim institucijama. Opažala je koristeći optičke i Čerenkovljeve teleskope na opservatorijima na Kanarskim otocima, u Chileu, Australiji i Italiji. Objavila je preko 100 znanstvenih radova u visoko rangiranim svjetskim znanstvenim časopisima. Članica je triju međunarodnih znanstvenih kolaboracija: PLANET (Probing Lensing Anomalies NETwork), MAGIC (Major Atmospheric Gamma Imaging Cherenkov Telescopes) i CTA (Cherenkov Telescope Array). Sudjelovala je u otkrićima većeg broja ekstrasolarnih planeta i novih izvora gama-zračenja u svemiru. Od 2013. godine obnaša funkciju glavnog koordinatora raspoređivanja opažačkog vremena na teleskopima MAGIC, a od 2010. je glavni koordinator mreže teleskopa PLANET kojima zajedno sa suradnicima iz cijelog svijeta pronalazi nove ekstrasolarne planete.
 

Prethodno održana predavanja:

Prostor i vrijeme, što je to?

Četvrtak, 7. svibnja 2015. godine s početkom u 17:30
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje održao je prof. dr. sc. Franjo Sokolić s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Splitu

Prostor i vrijeme su pojmovi čije značenje moramo shvatiti već u vrlo ranoj dobi. Moramo se snalaziti u prostoru, korisiti izraze kao što su: gore, dolje, lijevo i desno te slično za vrijeme: prošlost, sadašnjost i budućnost. Kako su se razvijali ti pojmovi od starogrčke filozofije do suvremene znanosti? Podrazumijevaju li oni jedno te isto u klasičnoj mehanici i u elektrodinamici? Najveći prodor na polju razumijevanja prostora i vremena postignut je posebnom i općom teorijom relativnosti. Što je prostorvrijeme? Možemo li tvrditi da je danas potpuno napuštena ideja apsolutnog prostora? Kako sada stoje supstancijalističke i relacionističke ideje o prostoru i vremenu. To su tek neka od pitanja kojima ćemo se pozabaviti na ovom druženju.

Prof. dr. sc. Franjo Sokolić je nakon završetka studija fizike u Zagrebu deset godina radio na Institutu Rudjer Bošković u Zagrebu, a potom dvadeset godina na francuskim sveučilištima Paris VI i Lille. Sada je redoviti profesor fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Splitu. Bavi se sa mikroskopskom teorijom tekućina.
 

Wallace – zaboravljeni heroj evolucije

Četvrtak, 23. travnja 2015. godine u 18:00 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održao doc. dr. sc. Damjan Franjević s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Alfred Russel Wallace bio je britanski prirodoslovac, istraživač, geograf, antropolog, ali prije svega biolog. Otkrio je na tisuće novih tropskih vrsta, bio je prvi Europljanin koji je proučavao majmune u divljini, pionir u etnografiji i zoogeografiji, autor možda najboljih putopisnih KNJIGA ikada napisanih, primjerice: A Narrative of Travels on the Amazon and Rio Negro (1853) i The Malay Archipelago (1869). Među njegovim izvanrednim otkrića je Wallaceova crta - prirodna granica koja odvaja azijsku od australske flore i faune. Wallace je u povijesti znanosti najpoznatiji kao utemeljitelj biogeografije, ponekad nazivan i ocem biogeografije. Manje je poznato da je on samostalno postavio teoriju evolucije putem prirodne selekcije, prema nekim viđenjima čak i prije Charlesa Darwina! Navedeno predstavlja samo djelić biografije iznimnog znanstvenika, velikog prirodoslovca i nadasve osebujnog čovjeka.

Doc. dr. sc. Damjan Franjević radi na Katedri za evoluciju, molekularnu filogenetiku i simbiozu Zoologijskog zavoda Biološkog odsjeka PMF-a u Zagrebu. Trenutno vodi četiri znanstvena projekta i brojne kolegije iz područja evolucije na PMF-u u Zagrebu, Filozofskom fakultetu u Zagrebu te na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Sudjelovao je u organizaciji mnogih međunarodnih znanstvenih kongresa. Aktivno surađuje s više europskih znanstvenih institucija, primjerice: AgroParisTech INRA-CNRS Paris, France; Heinrich Heine Universität Düsseldorf, Germany; Comeinus University Bratislava, Slovakia; Chalmers University of Technology, Gothenburg, Sweden. Član je Odbora za ograničenu uporabu genetski modificiranih organizama Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske, voditelj Odjela za Međunarodnu kulturnu i znanstvenu suradnju Matice hrvatske, voditelj i jedan od osnivača laboratorija za "Molekularnu evoluciju i taksonomiju životinja" na Zoologijskom zavodu Biološkog odsjeka PMF-a u Zagrebu.
 

Divlje životinje - divljač i zaštićene vrste

Četvrtak, 9. travnja 2015. godine s početkom u 17:45
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održao prof. dr. sc. Roman Safner s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Evidentna različitost pristupu divljim životinjama prvenstveno je rezultat njihove administrativne podjele na zaštićene vrste i divljač. Kako bi se ta razlika izbjegla, predlažem da se sve divlje životinje stave pod istu regulativu te da se svima njima racionalno, održivo i profitabilno gospodari. Prema postojećoj regulativi u "Zakon o lovstvu" uključene su sve pretpostavke iz "Zakona o zaštiti životinja" i "Zakona o zaštiti prirode", što pokazuje jedinstvene ciljeve brige o divljim životinjama. I dok se na popisu divljači nalaze životinjske vrste čiji odstrel je najstrože zabranjen (primjerice dabar), na popisu zaštićenih vrsta je vuk čiji se odstrel povremeno odobrava. To zorno ukazuje da puška nije kriterij prema kojem bi neka životinjska vrsta bila divljač ili zaštićena divlja životinja. Sukladno "Zakonu o zaštiti prirode", biološka ravnoteža je stanje međusobno uravnoteženih odnosa i utjecaja živih bića među sobom i s njihovim staništem. Čovjek kao predator koji se razvio neusporedivo brže od plijena nema ekološku ulogu usporedivu onoj ostalih predatora, već mora svjesno prilagođavati svoje predatorske moći kako ne bi narušio odnose među vrstama svoga plijena, a koje uključuju i vrhunske predatore. Čovjek se ponaša zaštitnički. On pruža zaštitu drugim vrstama. On gospodari. A gospodariti znači vladati, upravljati, držati u vlasti, dok je gospodar onaj koji vlada, onaj čije je što ili koji se za što brine.

Prof. dr. sc. Roman Safner redoviti je profesor u trajnome zvanju. Diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje i danas radi na Zavodu za ribarstvo, pčelarstvo, lovstvo i specijalnu zoologiju. Autor je ili koautor stotinjak znanstvenih i stručnih radova i tri udžbenika: "Ribarstvo", "Modeli malih obiteljskih ribnjaka" i "Lovstvo". Bio je voditelj ili suradnik na brojnim međunarodnim i nacionalnim znanstvenim, idejnim, razvojnim i tehnologijskim projektima. Kao aktivni sudionik (predavač, ispitivač, član povjerenstava, hobist) prisutan je u mnogim udruženjima ribarstva i lovstva. Uz opsežnu nastavnu djelatnost na fakultetu, kao dugogodišnji predsjednik jednog od najstarijih ribolovnih društava organizirao je i vodio brojne škole ribolova za najmlađe. To ga je potaknulo na pisanje dviju slikovnica o ribolovu: "Kako sam se upecao na ribolov" i "Kako sam savladao nove ribolovne tehnike".
 

Svijet materijala

Četvrtak, 26. ožujka 2015. godine u 18:00 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održao dr. sc. Goran Štefanić

Materijali su svuda oko nas. Biramo ih na temelju njihovih svojstava i pri tome najčešće ne razmišljamo iz čega ta svojstva proizlaze? Zašto je staklo prozirno? Zašto se porculanski tanjur razbije kad padne na pod? Zašto se metalna šipka može savijati i izvlačiti u žice? Zašto se guma dade višestruko rastegnuti i ponovno vratiti u prvobitni oblik? U predavanju ćete saznati kako se materijali dijele na osnovi njihovih kemijskih i fizikalnih (strukturnih) svojstava, kako je razvoj materijala utjecao na napredak naše civilizacije te neke postupke dobivanja novih materijala.

Dr. sc. Goran Štefanić znanstveni je savjetnik na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu. Diplomirao je i doktorirao kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Usavršavao se u Italiji i Americi. Bio je gostujući profesor na Department of Physics and Astronomy, University of Denver, Colorado. Nositelj je poslijediplomskog kolegija "Analiza keramičkih materijala difrakcijskim metodama" na Fakultetu kemijskog inžinjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu. Bavi se mehanokemijom, nanoznanošću i čvrstim otopinama.
 

Skriveni svijet kratkoživućih čestica

Četvrtak, 12. ožujka 2015. godine s početkom u 17:45
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održao dr. sc. Saša Ceci

Postoje čestice koje žive toliko kratko da ih je u fizičkim eksperimentima nemoguće izravno detektirati. Takve čestice nazivamo rezonancijama. Neke od njih građene su od manjih čestica, poput delta-rezonancije, prvog pobuđenog stanja protona, dok su druge elementarne, poput Z-bozona ili pak Higgsovog bozona. Određivanje svojstava tih rezonancija iz eksperimenata iznimno je važno jer su njihova svojstva povezana s fundamentalnim teorijama koje opisuju stvarnost. Tako nam mase delta-rezonancija zapravo daju energije pobuđenih stanja protona, kao što nam atomski spektri daju energije pobuđenih stanja atoma. Fundamentalne teorije ne možemo uvijek primijeniti na energijama na kojima se pojavljuju rezonancije pa se u takvim slučajevima pri određivanju njihovih svojstava koristimo nekim temeljnim načelima. Zbog tih načela fizički objekti koji opisuju nastanak, ponašanje i nestanak rezonancija dobivaju dobro definirana matematička svojstva, poput unitarnosti ili analitičnosti. Dosljedna primjena tih matematičkih svojstava otvara nam prozor u skriveni svijet kompleksnih funkcija i njihovih raznih singulariteta. Rezonancije u tom svijetu prepoznajemo upravo kao beskonačnosti. Gdje se nalaze te beskonačnosti, kako ih prikazujemo, što dobijemo kad neke beskonačnosti pomnožimo s nulom te postoje li neki još strašniji singulariteti: o svemu tome bit će riječi na ovom predavanju.

Dr. sc. Saša Ceci fizičar je koji radi na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, gdje proučava pobuđena stanja i raspade raznih subatomskih kratkoživućih kvantnih objekata i sistema. Povremeno predaje razne fizike i programiranja na Sveučilištu u Zagrebu. Osim znanstvenim radom i nastavom, bavi se i promocijom znanosti. Teži je dio voditeljskog i autorskog dvojca znanstvene emisije na HRT-u pod nazivom "Treći element". Također je i jedan od (dvadesetak) osnivača "Društva za promociju znanosti i kritičkog mišljenja", neformalne grupacije znanstvenih entuzijasta, te suorganizator njihovih mjesečnih tribina o razbijanju mitova "Skeptici u pubu". Autor je knjige "Blesimetar iliti koliko je krivo biti u krivu" koja je napisana prema istinitom... blogu "Jutarnjeg lista" na kojem je objavio stotinjak znanstveno-popularizacijskih tekstova o psihologiji i parapsihologiji, skepticizmu i lakovjernosti, pa čak i o vjeri i ateizmu. Pisao je dosta o obrazovanju i nastavi pa je završio i kao urednik par aktualnih udžbenika za osnovnoškolsku fiziku u izdavačkoj kući "Profil". Rođen je i živi u Zagrebu, oženjen je i ima dvoje djece. U slobodno vrijeme voli svirati gitaru što ne znači da ju i zna svirati.
 

AFRIKA – putopisno predavanje

Četvrtak, 26. veljače 2015. godine u 17:30 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održao prof. dr. sc. Danko Bosanac

Afrika je kontinent ogromne površine, koji je još uvijek nedovoljno istražen. Možemo ga podijeliti na nadsaharsko i podsaharsko područje. Prvi dio ima, u dobroj mjeri, zajedničku povijest s Europom, a drugi svoj autohtoni razvoj sve do otkrića dviju temeljnih dragocjenosti: zlata i dijamanata. Povijest Afrike primjer je susreta dviju civilizacija i posljedica koje su iz tog susreta proizašle. Rijetko koje putovanje toliko pobuđuje maštu kao putovanje u Afriku. U predavanju će biti opisane refleksije na gornje teme te doživljaji s putovanja u Zimbabve i Etiopiju, bez pretenzije dubljeg poznavanja cjelokupne Afrike, onako kako je vidi prolaznik koji dolazi s predrasudama te s ponekom činjenicom.

Profesor Bosanac diplomirao je teorijsku fiziku na Sveučilištu u Zagrebu, 1968. godine, a doktorat iz molekularnih znanosti obranio je na Sveučilištu Sussex u Velikoj Britaniji, 1972. godine. Nakon postdoktorskog istraživanja na Sveučilištu u Bristolu, također u Velikoj Britaniji, dobio je, 1974. godine, poziciju istraživača na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, koji je otad njegova domicilna institucija. Objavio je oko 100 radova i tri knjige, a bio je glavni istraživač na nekoliko međunarodnih znanstvenih projekata. Gostujući je profesor na brojnim sveučilištima, primjerice na Sveučilištu u Floridi, Sveučilištu u Kaiserslauternu, Institutu Max Planck u Göttingenu, Sveučilištu u Sussexu, Sveučilištu Harvard, MIT-ju te na brazilskom sveučilištu Federal de Minas Geraisi. Za svoj je rad primio dvije državne nagrade za znanost, 1997. i 2013. godine. Bavi se atomskom i molekularnom fizikom, elektromagnetskim interakcijama s nabojima te astrofizikom. Još 1986. bio je pokrenuo niz interdisciplinarnih konferencija pod općim nazivom "Brijunska konferencija", koja traje od tada do danas na dvogodišnjoj razini. Profesor Bosanac predsjednik je hrvatskog ogranka američke organizacije Center for Inquiry, čiji je primarni cilj promicanje znanosti. Nedavno je imenovan voditeljem podružnice Swiss Space Systems za Hrvatsku, s ciljem uspostavljanja svemirskog centra Hrvatska sa središnjim objektom svemirske luke.
 

Rijeke Hrvatske – prirodne ljepote i novi pogledi

Četvrtak, 12. veljače 2015. godine s početkom u 17:30
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održao Goran Šafarek

Svima nam je poznata ljepota Jadrana: bistro i čisto more, stjenovite obale sa starim kamenim gradovima. More, međutim, nije jedino bogatstvo Hrvatske. Rijeke su jedno od najvažnijih bogatstava. Slobodno možemo reći da nijedna europska zemlja nema tako raznolike, a očuvane rijeke. Među njima su velike, većinom očuvane, nizinske rijeke koje svojom prirodom dinamikom stvaraju prostrana poplavna područja: poplavne šume, livade, rukavce, mrtvice, sprudove, strme erozivne obale, rukavce. Tu su zatim krške rijeke uz koje vežemo fenomen sedre, slapova i ujezerenih dijelova, ponornice i jezerske izvore, podzemne tokove, krška polja, duboke kanjone.
U drugoj polovici prošlog stoljeća rijeke su smatrane prvenstveno resursima koje s pravom valja iskorištavati radi napretka. U to doba mnogi su hidroenergetske zahvate i regulaciju na našim rijekama držali isključivo razvojnim projektima. Uostalom, o rijekama se nije mnogo ni znalo. No, znanstvenici su postepeno otkrivali da su naše rijeke nešto zaista posebno. Spoznali su još nešto – očuvana priroda nije samo lijepa nego, gledajući dugoročno i na održivi način, predstavlja i gospodarsku korist.

Goran Šafarek diplomirao je na Biološkom odsjeku PMF-a u Zagrebu gdje je, kao znanstveni novak, radio na istraživanju fitoplanktona Jadranskog mora te bio član uredništva časopisa Acta Botanica Croatica. Sad radi kao samostalni biolog, publicist, fotograf i sineast.
Sudjelovao je na brojnim projektima, primjerice projektu UNDP-a restauracije močvarnih staništa uz rijeku Dravu, na UNESCO-vom projektu biosfernog rezervata Drava-Mura te na biološkoj inventarizaciji uz rijeku Dravu pod vodstvom Svjetskog fonda za zaštitu prirode. Zabilježio je da se na Velebitu, nakon pedeset godina, opet pojavila rijetka vrsta ptice Charadrius morinellus.
Bio je sudionik mnogih znanstvenih ekspedicija: Ande-Amazona (2000), Madagaskar (2001), Kostarika (2003), Madagaskar (2004), Venezuela (2005), Madagaskar (2007), Južna Afrika (2008), Ekvador (2009), Andamansko otočje u Indijskom oceanu i Šri Lanka (2009-2010). Glavni ciljevi istraživanja posljednjih nekoliko ekspedicija bili su rasprostranjenost, filogeografija i evolucija gmazova i vodozemaca tropskih područja. Na Madagaskaru je otkrio predaciju osa na visećim nakupinama jaja arborealnih žaba (Wasp predation on Malagasy frog egg clutches). Sudjelovao je u otkriću desetak vrsta vodozemaca i gmazova.
Objavio je više od sto članaka s vlastitim fotografijama u časopisima: Meridijani, National Geographic, GEO, Playboy, Jet Set, Moj planet, Putovanja, Croatia Airlines, Naturfoto (Njemačka), Priroda, Hrvatska vodoprivreda, Hrvatske šume. U Playboyu je objavljivo serijal kolumni "Iz dnevnika istraživača".
Održao je mnoge samostalne fotografske izložbe i znanstveno-popularizacijska predavanja diljem Hrvatske. Objavio je knjige: Drava – koprivnička Podravina, Ušće Mure – hrvatska Amazona, Rijeke Hrvatske, Crna mlaka i Šoderica. U suradnji s Hrvatskom televizijom snimio je dokumentarce: Tajna šarene evolucije, Džungla u oceanu, Povratak zelenog raja, Crna Mlaka, Ušće Mure – hrvatska Amazona, Šoderica – podravsko more.
Jutarnji list stavio ga je na listu "100 ljudi koji su učinili Hrvatsku boljom".
 

Let na komet

Srijeda, 28. siječnja 2015. godine u 18:00 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održao Ante Radonić iz Tehničkog muzeja u Zagrebu

Predavanje je posvećeno izuzetnoj i jedinstvenoj europskoj istraživačkoj robotskoj misiji Rosetta. Zašto je letjelica preko deset godina putovala Sunčevim sustavom da bi se približila svom cilju? Prva letjelica koja je letjela paralelno s jednim kometom, prva letjelica koja je ušla u orbitu oko kometa. Po prvi put u povijesti jedna je sonda sletjela na površinu kometa. Što ova misija predstavlja za znanost? Kakvi se znanstveni instrumenti nalaze na matičnoj letjelici i na landeru? Kakve smo znanstvene podatke dosad dobili od ove misije? Hoće li se nastaviti znanstvena misija na samoj površini kometa? Vidjet ćemo izuzetne snimke kometa koje je Rosetta poslala, dosad neviđene panorame koje detaljno prikazuju reljef neobičnog tijela.

Ante Radonić voditelj je planetarija s odjelom astronautike u Tehničkom muzeju u Zagrebu. Bavi se popularizacijom astronomije, astronautike i raketne tehnike. Redovito drži predavanja u planetariju za školske grupe i studente, kao i javna tematska predavanja i tribine za građanstvo. Dosad je održao preko 500 javnih predavanja u više od dvadeset gradova širom Hrvatske. Objavio je preko 300 popularno-znanstvenih članaka u časopisima, tjednicima i dnevnim listovima. Hrvatska zajednica tehničke kulture dodijelila mu je prošle godine nagradu za životno djelo. Stalni je stručni suradnik tjedne emisije Andromeda, posvećene istraživanju svemira, na Drugom programu Hrvatskog radija utorkom od 20 do 22 sata.
 

Izazovi pred rekreacijskim ribolovom

Srijeda, 14. siječnja 2015. godine s početkom u 18:00
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održao prof. dr. sc. Tomislav Treer s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Rekreacijskim se ribolovom u Europi bavi 25 milijuna ribiča. U tom je sektoru zaposleno 60.000 ljudi, a financijska vrijednost u mnogim zemljama premašuje onu iz akvakulture (uzgoja riba). U Hrvatskoj je oko 60.000 ribiča, uz 20.000 onih koji kupuju dozvole do mjesec dana. Pored toga, tu su i posredne koristi, posebno od ribolovnog turizma te socijalizacije i zdravlja ribiča, naročito branitelja. No, suvremeni rekreacijski ribolov suočen je s nizom izazova. Dio je vezan uz ekološke teme kao što su onečišćenja voda, izgradnja brana s nefunkcionalnim ribljim stazama, krivolov i loše gospodarenje. Ribiči se ponekad nalaze u kompeticiji s gospodarskim ribarima, kao i s drugim korisnicima voda. Zadnjih godina su, naročito u razvijenim zemljama, sve više suočeni i s etičkim pitanjima. Sve ovo ukazuje na potrebu suradnje svih zainteresiranih dionika.

Tomislav Treer je redoviti profesor u trajnom zvanju na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Voditelj je diplomskog studija Ribarstvo i lovstvo te poslijediplomskog specijalističkog studija Ribarstvo. Vodio je šest međunarodnih znanstvenih projekata te niz nacionalnih znanstvenih i stručnih projekata. Objavio je četiri knjige. Preko stotinu radova objavio je u znanstvenoj grani ribarstvo. Dobio je državnu nagradu za znanost za 2007. godinu. Bio je predsjednik Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu te prodekan za znanost i višegodišnji predstojnik Zavoda za ribarstvo, pčelarstvo, lovstvo i specijalnu zoologiju Agronomskog fakulteta. Član je znanstvenog odbora svjetskih konferencija rekreacijskog ribolova u Njemačkoj (2011.) i Brazilu (2014.) te je, više od dva desetljeća, predstavnik Hrvatske u Europskoj savjetodavnoj komisiji za slatkovodno ribarstvo i akvakulturu pri FAO (Organizacije za prehranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda).
 

Ebola – globalna prijetnja zdravlju

Utorak, 9. prosinca 2014. godine u 19:30 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održao dr. sc. Marijan Erceg, dr. med. specijalist epidemiologije s Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo

Ebola je rijetka, ozbiljna i često smrtonosna bolest koju uzrokuje virus ebole. Smrtnost je visoka: od 50% do 90%. Prenosi se izravnim kontaktom s krvlju ili drugim tjelesnim tekućinama zaraženih osoba, živih ili preminulih. To uključuje i nezaštićen spolni odnos s oboljelima do tri mjeseca nakon njihova oporavka od bolesti. Bolest se može dobiti i izravnim kontaktom s krvlju i drugim tjelesnim tekućinama zaraženih divljih životinja, živih ili uginulih. Iako se ubrzano radi na razvoju cjepiva protiv ebole, ono zasad ne postoji kao niti specifično liječenje te bolesti. Sadašnja epidemija ebole dvadeset peta je po redu. Po prvi put se javlja u zemljama zapadne Afrike i prva je epidemija koja se proširila u visoko urbanizirana područja koja karakterizira izrazito velika gustoća naseljenosti i visoki stupanj mobilnosti stanovništva, što pridonosi lakšem širenju virusa. Prvi slučajevi oboljelih zabilježeni su još u prosincu 2013. godine u jugoistočnom dijelu Gvineje od kuda se šire u Siera Leone, Liberiju, Nigeriju, Senegal i Mali.
Moguće posljedice daljnjeg međunarodnog širenja su posebno ozbiljne s obzirom na virulentnost virusa i nepotpuno poznavanje njegove transmisije, intenzivni način prijenosa unutar zajednice i posebice unutar zdravstvenih ustanova te krhki sustav zdravstva s nedovoljnim ljudskim i materijalnim resursima u afričkim zemljama zahvaćenim epidemijom. Iz navedenih razloga u kolovozu 2014. godine SZO proglašava epidemiju ebole javno-zdravstvenim događajem od međunarodnog značaja. Dosad nije došlo do širenja epidemije izvan zahvaćenih zemalja. Bilježe su pojedinačni slučajevi oboljelih osoba, većinom zdravstvenih djelatnika, koji su vraćeni u zamalje Europe i SAD na liječenje. Rizik razvoja epidemije ebole u Hrvatskoj iznimno je nizak, budući da se u cilju sprečavanja unosa odnosno širenja virusa ebole u Hrvatskoj provodi zdravstveni nadzor putnika povratnika iz zemalja zahvaćenih epidemijom. Vrstu nadzora određuje epidemiolog koji na temelju ankete procjenjuje razinu rizika kojoj je osoba bila izložena. Ako bi se radilo o povratniku s već prisutnim znakovima zarazne bolesti kompatibilne s ebolom, on bi bio izoliran u Klinici za zarazne bolesti koja može provoditi dijagnostiku i liječenje.

Dr. sc. Marijan Erceg specijalizirao je epidemiologiju i od 1996. godine radi na poslovima epidemiologa, prvo u Zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, a od 2002. u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. Od 2013. godine voditelj je Službe ze epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koja prati pojavu zaraznih i nezaraznih bolesti u Hrvatskoj te koordinira provedbu nacionalnih preventivnih programa (cijepljenje te probir na rak dojke, debelog crijeva i grlića maternice). Član je Upravnog vijeća Europskog centra za kontrolu bolesti (ECDC) i ujedno nacionalni koordinator za ECDC. Član je više hrvatskih stručnih društava (HDMI, HED, HDJZ) i europskih stručnih društava (EPHA, EMIA). Autor je više znanstvenih radova, knjiga i monografija. Jedan je od pokretača i urednika Hrvatskog časopisa za javno zdravstvo te portala zdravlje.hr.
 

Seizmologija u Hrvatskoj

Četvrtak, 4. prosinca 2014. godine s početkom u 18:00
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održao prof. dr. sc. Marijan Herak s Geofizičkog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu

Početak razvoja seizmologije u Hrvatskoj seže u XIX. stoljeće kada je, osam dana nakon velikog zagrebačkog potresa (koji se dogodio 9. studenoga 1880.), Akademija osnovala Potresni odbor sa zadaćom prikupljanja podataka i istraživanja dostupne građe o tom potresu. Od toga dana pa sve do danas nema prekida u sakupljanju podataka o potresima u Hrvatskoj i njihovu znanstvenom tumačenju. Prvi dio predavanja bit će posvećen povijesnom razdoblju u hrvatskoj seizmologiji, s posebnim osvrtom na djelo velikana hrvatske znanosti, Andrije Mohorovičića. U drugom će se dijelu predstaviti rezultati nekih suvremenih istraživanja kojima se bave hrvatski seizmolozi: proučavanja seizmičnosti Hrvatske; određivanja svojstava Zemljine kore i gornjeg dijela plašta; te analize seizmičkoga hazarda i rizika u Hrvatskoj.

Prof. dr. sc. Marijan Herak redoviti je profesor u trajnom zvanju na Geofizičkom odsjeku PMF-a Sveučilišta u Zagrebu. Na PMF-u u Zagrebu je diplomirao fiziku, smjer geofizika, te magistrirao i doktorirao. Autor je i koautor brojnih znanstvenih radova, priopćenja sa znanstvenih skupova, te stručnih i popularnih članaka iz seizmologije. Sudjelovao je kao voditelj ili istraživač u mnogim međunarodnim i domaćim znanstvenim projektima te u brojnim stručnim studijama za potrebe hrvatskog gospodarstva. Član je suradnik HAZU, predsjednik Vijeća za daljinska istraživanja pri HAZU i član nekoliko strukovnih i znanstvenih organizacija.
 

Dovodi li Arrow u pitanje mogućnost demokratskog odlučivanja

Četvrtak, 6. studenoga 2014. godine u 19:30 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održao prof. dr. sc. Zvonimir Šikić sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje

Često čujemo kako Arrowljev teorem dokazuje da su demokratski izbori nemogući. No, to je točno jedino ako smatramo:
(1) da se individualne preferencije mogu iskazivati samo ordinalno, ali ne i kardinalno;
(2) da rangiranje opcija A i B ovisi samo o tome kako glasači rangiraju te dvije opcije, ali ne i o tome kako rangiraju preostale opcije.
Prvi stav proizlazi iz teškoća koje su začetnici teorije odlučivanja imali s uspoređivanjem kardinalno izraženih preferencija različitih osoba. Arrow je zato a priori odbacio kardinalno iskazivanje preferencija. Doista neobično, s obzirom na to da je von Neumann još 1944., u Theory of Games and Economic Behavior, dakle godinama prije Arrowljevog rezultata, pokazao kako se bodovne preferencije različitih osoba mogu uspoređivati. U predavanju će biti objašnjeno zašto je i drugi stav neprihvatljiv i što zapravo dokazuje Arrowljev teorem.

Prof. dr. sc. Zvonimir Šikić voditelj je Katedre za matematiku Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Osim na svojem fakultetu predaje i na diplomskom i doktorskom studiju Matematičkog odjela PMF-a. Od 1999. do 2003. bio je predsjednik Hrvatskog matematičkog društva, a predsjednik je Hrvatskog logičkog društva od 2011., kada je osnovano. Direktor je međunarodnih godišnjih konferencija Philosophy of science i Logic and Applications pri Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku. Urednik je, ili član uredništava, većeg broja domaćih i stranih časopisa. Od 2012. piše Šikin blog o socijalnim i ekonomskim temama (http://sikic.wordpress.com/). Znanstveni interes profesora Šikića su matematička logika, filozofija matematike, povijest matematike, matematička edukacija te povezanost matematike i muzike. Voditelj je znanstvenih projekata iz područja matematičke logike. Objavio je stotinjak stručnih i znanstvenih radova, osam knjiga, te više desetaka udžbenika za osnovnu školu, srednju školu i sveučilište. Od 1993. do 2002. bio je predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, čiji je danas počasni predsjednik. Član je Hrvatskog helsinškog odbora.
 

Zašto su kukci korisna stvorenja?

Četvrtak, 16. listopada 2014. godine u 18:00 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održala prof. dr. sc. Renata Bažok s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Mnogi misle da kukci postoje samo da nama stvaraju probleme: ubadaju nas, prenose razne bolesti, napadaju kućne ljubimce i domaće životinje, uništavaju biljke koje uzgajamo. Ukratko, čini se da popisu šteta od kukaca nema kraja.
Ipak, tome nije tako. Najčešće opažamo baš te štetne učinke, dok o koristima od kukaca malo znamo i o njima još manje raspravljamo. Kukci oprašivači poljoprivrednih usjeva koji osiguravaju proizvodnju hrane uglavnom su poznati, no korisne vrste kukaca prirodnih neprijatelja štetnika poljoprivrednih kultura malo su poznate. O njima, iako nas okružuju, obično ne znamo mnogo. Malo je potrebno kako bi u voćnjaku ili vrtu očuvali korisne vrste koje umjesto nas brane biljke od štetnika. Brigom o korisnim vrstama pridonosimo očuvanju biološke raznolikosti, manjoj uporabi sredstava za zaštitu bilja i održivoj poljoprivrednoj proizvodnji.

Renata Bažok redovita je profesorica Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je na Fakultetu poljoprivrednih znanosti, smjer Zaštita bilja. Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu zaposlila se 1993. gdje je i magistrirala 1996. i doktorirala 2001. Za redovitu je profesoricu izabrana 2012. godine. Aktivno sudjeluje u nastavi te se dokazala kao uspješna mentorica (s više od 70 diplomskih radova, jednim magisterijem i tri doktorata). Trenutno vodi dva nacionalna i dva međunarodna projekta. U istraživanjima se bavi entomologijom i integriranom zaštitom bilja od štetnika. Posebno se bavi racionalizacijom upotrebe kemijskih insekticida s naglaskom na toksikologiju i ekotoksikologiju kao i primjenom ekološki prihvatljivih metoda i sredstava za zaštitu bilja. Boravila na specijalizaciji u SAD-u tri puta, kao dobitnica stipendija Cochran i "Fulbright Visiting Research". Autorica je ili koautorica triju knjiga te više od stotinu znanstvenih radova.
 

Je li život došao iz svemira?

Četvrtak, 18. rujna 2014. godine u 19:30 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održao dr. sc. Nenad Raos s Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada

Za razliku od dosadašnjih teorija o postanku života na Zemlji, koje polaze od pretpostavke da su prvi organski spojevi nastali kemijskim reakcijama plinova u prvobitnoj (reduktivnoj) Zemljinoj atmosferi, najnovija istraživanja ukazuju na to da se život mogao razviti interakcijom organske tvari iz meteorita s vodom pradavnog oceana. Nasuprot pretpostavci da su od jednostavnih molekula nastajale sve složenije, meteorska teorija pretpostavlja da se život razvio iz smolaste tvari, kerogena (složenog aromatskog polimera) koju nalazimo u meteoritima. U svjetlu te teorije, život je u punom smislu riječi kozmički fenomen: on mora nastati na svakom planetu na kojem ima tekuće vode.

Nenad Raos, rođen 1951. u Zagrebu, znanstveni je savjetnik u trajnom zvanju na zagrebačkom Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada. Uz znanstveni rad na području bioanorganske i teorijske kemije predano se još od studentskih dana bavi popularizacijom znanosti. Pisao je za mnoge časopise (Čovjek i svemir, Priroda, ABC tehnike, Modra lasta, Smib i dr.), napisao je 11 znanstveno-popularnih knjiga, autor je sedam izložbi u zagrebačkom Tehničkom muzeju, a osam je godina bio i glavni urednik Prirode.
 

Medvjedi i ljudi u Hrvatskoj

Četvrtak, 3. srpnja 2014. godine u 18:00 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održao prof. dr. sc. Đuro Huber s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Velike zvijeri poput smeđeg medvjeda (Ursus arctos) mogu opstati u nastanjenom krajobrazu jedino ako lokalno stanovništvo prihvaća njihovu prisutnost. Odlučujući činitelj prihvaćanja je omjer pozitivnih i negativnih učinaka izazvanih obitavanjem medvjeda u nekom kraju. Na to najviše utječe pažljivo organizirano i u potpunosti primijenjeno gospodarenje medvjedom. Zaštita i dugoročni opstanak populacije medvjeda neosporiva je strategija u Hrvatskoj. Ekipa za velike zvijeri sa Zavoda za biologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu istražuje medvjede u Hrvatskoj još od 1981. Iz podataka prikupljenih tim istraživanjima donose se bitne odluke u gospodarenju medvjedom. Populacija medvjeda u Hrvatskoj kontinuirano raste od 1950-tih, kada ih je bilo manje od 100, do današnjih oko 1000 jedinki što je blizu kapaciteta staništa. Valja razlikovati "ekološki kapacitet" (koji određuje sama populacija kad se stabilizira oko punog kapaciteta staništa) od "socijalnog kapaciteta" (koji određuju ljudi brojem koji su spremni podnositi). Socijalni kapacitet je redovito niži od ekološkog. Boljim gospodarenjem ta se razlika smanjuje ili posve nestaje, što je u slučaju medvjeda u Hrvatskoj zamalo postignuto te predstavlja pozitivan primjer za Europu i svijet.

Đuro Huber redoviti je profesor Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Rad u Zavodu za biologiju Veterinarskog fakulteta započeo je nakon diplomiranja na tom fakultetu. Na Veterinarskom fakultetu je 1979. godine doktorirao, a 2013. godine stekao trajno zvanje redovitog profesora. Kao Fulbrightov stipendist bio na usavršavanju o biologiji i patologiji divljih životinja na Colorado State University. Sudjeluje u cjelokupnoj nastavi kolegija "Biologija" na Veterinarskom fakultetu, vodi dva izborna predmeta, jedan poslijediplomski kolegij te jedan na Veleučilištu u Karlovcu. Od 1981. do danas vodi istraživanje populacije medvjeda, vuka i risa Hrvatskoj. Vodio je i međunarodne projekte National Geographic Society, U.S.-Croatian science technology program, Bernd Thies Foundation, International Bear Association, LIFE Vuk, LIFE COEX, DinaRis, FP7 HUNT. Objavio je ukupno 443 bibliografskih jedinica: od toga 117 znanstvenih djela (35 u CC-časopisima), 156 stručnih i znanstveno-popularizacijskih te 170 sažetaka priopćenja sa znanstvenih skupova. Vodio 28 studentskih znanstvenih djela nagrađenih rektorovom nagradom, 30 diplomskih, 3 magistarska i 3 doktorska rada. Član je većeg broja domaćih i međunarodnih profesionalnih organizacija te njihovih izbornih tijela.
 

Blaga svjetlost zvijezda - priča s Harvarda

Četvrtak, 5. lipnja 2014. godine u 18:00 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održala izv. prof. dr. sc. Rajka Jurdana Šepić iz Odjela za fiziku Sveučilišta u Rijeci

Sveučilište Harvard dom je najbogatijega i najstarijega svjetskog arhiva astronomskih snimaka neba, s oko pola milijuna fotoploča, čije snimanje traje još od 19. stoljeća. Harvard Observatory College je i mjesto na kojem se rodila moderna astrofizika. U prvom će dijelu predavanja biti opisano povijesno razdoblje Pickeringova harema ili Harvardskih računala, skupine žena koje su zadužile astrofiziku otkrićima zakonitosti promjenjivih zvijezda, mogućnostima određivanja svemirskih udaljenosti te klasifikacijom promjenjivih zvijezda i zvjezdanih spektara. U drugom će dijelu predavanja biti predstavljen dio današnjih istraživanja zvijezda, nova i simbiotskih nova, koji je nastao tijekom boravka predavačice na Harvard Observatory College.

Rajka Jurdana Šepić, izvanredna je profesorica na Odjelu za fiziku Sveučilišta u Rijeci. Nakon studija matematike i fizike na Sveučilištu u Rijeci, magistrirala je i doktorirala pri PMF-u Sveučilišta u Zagrebu. Autorica je znanstvenih i stručnih radova iz astrofizike: atmosfera zvijezda i Sunca te spektroskopije i fotometrije promjenjivih zvijezda. Niz se godina aktivno bavi edukacijskom fizikom, popularizacijom znanosti kao i promocijom čakavštine kroz pisanu i govorenu riječ. Zastupljena je u antologiji čakavske književnosti 20. stoljeća. Autorica je i urednica brojnih znanstveno–popularizacijskih emisija te emisija posvećenih etnografiji i očuvanju čakavskog jezičnog izričaja.
 

O odnosu prirodoslovlja i filozofije - s onu stranu neprijateljstva

Četvrtak, 8. svibnja 2014. godine u 18:00 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održao dr. sc. Boris Kožnjak, s Instituta za filozofiju u Zagrebu

U posljednje se vrijeme mnogo govorilo o konačnoj "smrti filozofije", a među znanstvenicima već odavno kola izreka da oni filozofiju trebaju isto onoliko koliko i ptice trebaju ornitologiju. S druge pak strane, filozofi su skloni primjećivati kako znanost zapravo "ne misli". U ovome će predavanju biti govora o odnosu prirodoslovlja i filozofije kroz prizmu dviju teza. Prvo, dosjetka o pticama i ornitologiji samo pokazuje da oni koji ju spominju često o samoj povijesti znanosti, ali i o aktualnoj znanosti, znaju otprilike isto koliko i ptice znaju o ornitologiji. Brojni primjeri iz znanosti, poglavito iz fizike, pokazuju da filozofija može imati, da je često imala i da još uvijek, čak i kada je se odriče, ima usmjeravajuću ulogu na znanstvena istraživanja. I drugo, to da "znanost ne misli" u doslovnom je smislu točna teza, ako pod "mišljenjem" imamo na umu ono što o tom pojmu kažu sami filozofi - da je mišljenje trajni i nikad dovršeni napor kritičkog promišljanja samih temelja znanosti i njezine metode kojim se u konačnici i sama znanost može uvelike okoristiti. Dakako, niti jedan od tih argumenata nema namjeru obezvrijediti nesporan uspjeh znanosti, no kao što će također biti pokazano, ovaj uspjeh ima i svoje dosege i svoja ograničenja.

Boris Kožnjak je znanstveni suradnik na Institutu za filozofiju u Zagrebu. Nakon studija fizike na Fizičkom odsjeku PMF-a u Zagrebu, uspisuje poslijediplomski studij filozofije te magistrira i doktorira iz filozofije, specijalizirajući se u povijesti i filozofiji znanosti.
 

Svijet ispod svijeta - skriveni život podzemlja

Četvrtak, 3. travnja 2014. godine u 18:00 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održala Martina Pavlek, dipl. ing. biologije, sa Zavoda za molekularnu biologiju Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu

Špilje su još od davne prošlosti privlačile ljude. Nekada su bile posjećivane radi zaklona ili ritualnih obreda, a danas uglavnom iz istraživačke znatiželje. Krški je dio Hrvatske, što se toga tiče, škrinja puna blaga. Špilje i jame, osim svojom geološkom raznolikošću i ljepotom, obiluju i teško uočljivim stanovnicima - podzemnim životinjama. Krš dinarskog lanca, uključujući hrvatski dio, u svjetskim je razmjerima centar bioraznolikosti podzemne faune. To se vidi po broju troglobionata (pravih podzemnih životinja) i njihovoj zastupljenosti te po skupinama koje jedine podzemene predstavnike imaju upravo na Dinaridima (spužva, žarnjak, mnogočetinaš i školjkaš). Dobar dio njih se ne može naći nigdje drugdje na svijetu. Unatoč ovim fascinantnim činjenicama, podzemna fauna Dinarida nedovoljno je istražena.

Martina Pavlek član je Hrvatskog biospeleološkog društva iz Zagreba od 2003. godine. Od tada pa do danas sudjelovala je u istraživanjima špiljske faune na skoro svim krškim područjima u Hrvatskoj, ali i u susjednim zemljama. Specijalnost su joj špiljski pauci na kojima je diplomirala i koje proučava do danas. Koautorica je četiri knjige te brojnih kataloga, deplijana, izložaba i postera biospeleološke tematike. Znanstveni je novak na Institutu Ruđer Bošković.
 

Priča o svemiru i Higgsovom bozonu

Ponedjeljak, 10. ožujka 2014. godine u 18:00 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održao prof. dr. sc. Ivica Puljak, s Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu

Standardni model je jedna od temeljnih teorija o prirodi, koja vrlo uspješno opisuje svojstva elementarnih čestica i tri od četiri osnovne sile koje djeluju između njih: elektromagnetsku, slabu i jaku nuklearnu silu. U potpunosti je u skladu s kvantnom fizikom i teorijom relativnosti ujedinjenima u kvantnu teoriju polja. Standardni model potvrđen je u svim dosad izvedenim eksperimentima. Kao i svaka druga teorija u znanosti, standarni model nije kompletna teorija prirode. Primjerice, ona ne uključuje gravitaciju, niti je dosad objašnjavala porijeklo mase elementarnih čestica. Glavni cilj Velikog sudarača hadrona (Large Hadron Collider, LHC) u CERN-u je upravo pronalazak mehanizma kojim čestice dobivaju masu, što se pojednostavljeno naziva "potragom za Higgsovim bozonom". Pored svih uspjeha standardnog modela u opisu prirode, nije moguće točno predvidjeti masu Higgsovog bozona, te je bilo potrebno pretražiti cijelo područje mogućih masa. Tijekom protekle dvije godine istraživanja poznata pod akronimima ATLAS i CMS uspjela su "uloviti" Higgsov bozon i time potvrditi mehanizam koji objašnjava porijeklo mase elementarnih čestica. Predavanje će započeti pričom o nastanku, razvoju i kraju svemira, a zatim će se pokušati dati odgovor na jedno od najzanimljivijih pitanja moderne znanosti: "Od čega se sastoji svemir?". U drugom dijelu predavanja bit će opisano kako je u CERN-u otkriven Higgsov bozon, a to je jedan od odgovora na pitanje: "Kako otkrivamo tajne svemira?".

Ivica Puljak redoviti je profesor fizike na FESB-u u Splitu. Diplomirao je elektrotehniku u Splitu, magistrirao fiziku u Zagrebu te doktorirao fiziku u Parizu. Član je kolaboracije CMS od 1994. godine, gdje je koordinirao rad od oko stotinjak fizičara iz cijeloga svijeta u potrazi za Higgsovim bozonom. Prof. Puljak član je i kolaboracije MAGIC, koja upravlja dvama teleskopima za detekciju kozmičkih gama-zraka na Kanarskim otocima. Autor je više od 300 znanstvenih radova i prezentacija na znanstvenim skupovima. Aktivno se bavi popularizacijom i promocijom znanosti.
 

PER ASPERA AD ASTRA? - budućnost hrvatskih botaničkih vrtova u Europskoj uniji

Četvrtak, 6. ožujka 2014. godine u 19:30 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održala dr. sc. Sanja Kovačić, stručna savjetnica pri Botaničkom vrtu Biološkog odsjeka PMF-a u Zagrebu

Iako nema višestoljetnu tradiciju gradnje raskošnih vrtova i osnivanja bogatih botaničkih zbirki, poput mnogih drugih europskih zemalja, Hrvatska se ipak diči lijepim vrtovima, starim perivojima i uglednim parkovima. Međutim, samo se rijetki među njima mogu smatrati botaničkim vrtovima u punom smislu, prema važećoj definiciji Svjetske udruge botaničkih vrtova. Dok jedni hrabro slijede moderne trendove i bore se za sredstva iz fondova EU, drugi još nemaju riješena niti najosnovnija imovinsko-pravna pitanja, niti jednog zaposlenika, doslovce "ni struje ni vode". Upoznajte hrvatske botaničke vrtove i arboretume: njihov je put kroz povijest često bio posut trnjem - jesu li njihove staze prema budućnosti prekrivene ružama?

Dr. sc. Sanja Kovačić je rođena u Zagrebu, gdje je završila sve razine školovanja, od osnovne škole do izrade doktorske disertacije. Nekoliko godina radila je kao gimnazijska profesorica biologije, a zatim kao stručna suradnica u Botaničkom vrtu na Lokrumu. Od 2000. godine radi kao stručna savjetnica u sustavu znanosti i visokog obrazovanja pri Botaničkom vrtu Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Bavi se stručnim, popularizacijskim i znanstvenim radom, surađuje na više stručnih i znanstvenih projekata, a u dva mandata bila je i predsjednica Hrvatskog botaničkog društva. Suautorica je četiri knjige, više od 150 stručnih, znanstveno-popularizacijskih i znanstvenih radova, više edukacijskih izložbi te televizijskih i radijskih priloga.
 

Zoološki vrt grada Zagreba - most između ljudi i životinja

Četvrtak, 13. veljače 2014. godine u 19:30 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje će održati mr. sc. Davorka Maljković, ravnateljica Zoološkog vrta grada Zagreba

Osnovan 1925. godine na Prvom maksimirskom jezeru, a proširen na današnju površinu 1930. godine, Zoološki vrt duboko je povezan sa životom Zagrepčana. Svaki zoološki vrt gradi na svom prostoru pravi mikrosvemir – u mikrosvemiru zagrebačkog Zoološkog vrta živi 2000 jedinki više od 300 životinjskih vrsta. Od 1997. godine zagrebački Zoološki vrt član je Europskog udruženja zooloških vrtova i akvarija, a od 2001. godine i član Svjetskog udruženja. Vrt je sudionik više programa uzgoja ugroženih vrsta, a u novije vrijeme postaje poznat po uzgoju crvenih pandi. Tradiciju volimo i čuvamo, ali za opstanak u suvremenom društvu pojavljuju se nova pitanja. O svemu tome, a posebice o budućnosti maksimirskog Zoološkog vrta, saznat ćete na ovom predavanju, koje će održati njegova ravnateljica.

Mr. sc. Davorka Maljković, dipl. ing. biologije, rođena je u Zagrebu gdje je diplomirala i magistrirala pri Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Najviše se bavila ponašanjem životinja u zoološkim vrtovima te mogućnošću njihovog povratka u prirodu. U Zoološkom vrtu grada Zagreba radi kao zoolog od 1993. godine, a 2007. godine postaje njegova ravnateljica. Djeluje u Europskom udruženju zooloških vrtova i akvarija (EAZA) na podizanju standarda zooloških vrtova u regiji.
 

Muhe - dosadne, opasne i korisne

Četvrtak, 9. siječnja 2014. godine u 18:00 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održala dr. sc. Marija Ivković s Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu

Iza svakodnevne riječi "muha" krije se velik broj vrsta iz reda dvokrilaca (Diptera), jednog od pet najvećih redova kukaca, koji broji više od 150.000 vrsta. Redu dvokrilaca pripadaju mnogi poznati kukci poput komaraca, kućnih muha, obada i mušica svrbljivica. Dvokrilci su osvojili sva dostupna staništa na Zemlji, neke vrste čak i priobalna staništa mora. Mnoge porodice unutar toga reda prilagodile su se životu u slatkoj vodi. Mnoge su se pak vrste dvokrilaca prilagodile parazitskom načinu života.
Iako dvokrilce doživljavamo poglavito kao napast, kukci toga reda izrazito su važni u ekološkom smislu jer su važna, a u mnogim ekološkim sustavima i ključna karika u hranidbenim lancima. Njihova medicinska i veterinarska važnost leži i u tome što su prijenosnici mnogih bolesti ljudi i životinja, od malarije koju prenose komarci do onkocercijaze (riječnog sljepila) koju prenose mušice svrbljivice. Unatoč njihovoj sveprisutnosti, još su nam uvijek dosta nepoznati: svakodnevno otkrivamo nove vrste dvokrilaca i nove, nadasve zanimljive, ekološke odnose.

Dr. sc. Marija Ivković viša je asistentica na Biološkom odsjeku zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Radi na projektu "Taksonomija, ekologija i biogeografija beskralješnjaka vodenih ekotona Hrvatske", a posebno se zanima za biološke i ekološke značajke vodenih muha plesačica i muha svrbljivica. Sudjeluje u nastavi na PMF-u vezanoj uz kolegije Opća ekologija, Ekologija životinja, Ekologija kopnenih voda i Ekologija onečišćenih voda. Postdoktorski se usavršavala na Universitad de Granada, radeći na projektu "Muhe plesačice Parka prirode i Nacionalnog parka Sierra Nevada".
 

Ledeno doba u Dalmaciji, prije 350.000 godina

Četvrtak, 5. prosinca 2013. godine u 19:30 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održao prof. dr. sc. Tihomir Marjanac s Geološkog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu

Klimatske promjene danas privlače veliku pažnju, kako stručnjaka tako i medija. Stječe se dojam da prije pojave industrijski razvijenog društva klimatskih promjena nije ni bilo. Međutim, istraživanja u Dalmaciji pokazuju da su se možda najdramatičnije klimatske promjene koje su ikada zahvatile Europu dogodile upravo na tom prostoru. Naše planine, područje današnjeg toplog mora i nekih unutrašnjih otoka, prije 350.000 godina prekrivao je led debeo više stotina metara. Tadašnji je Jadran stoga više sličio Antarktici nego utočištu zimogroznih vrsta. Koji su za to dokazi i kako prepoznati tragove nekadašnje pristutnosti leda, pogledajte i poslušajte na predavanju.

Prof dr. sc. Tihomir Marjanac rođen je 1953. godine u Zagrebu. Studij geologije završio je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilista u Zagrebu gdje je magistrirao i doktorirao. Proveo je dvije i pol godine na postdoktorskom usavršavanju u Norveškoj na Sveučilistu u Bergenu.
Tijekom studija i neposredno nakon diplomiranja radio je kao geološki tehničar u Institutu za geološka istraživanja u Zagrebu (danas Hrvatski geološki institut), a od 1982. godine zaposlen je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bavi se proučavanjem dubokomorskih i plitkomorskih klastičnih sedimenata, istraživanjem paleoseizmičkih dogadjaja u Dinaridima, istraživanjem paleoklime na području obalnih Dinarida i njihove oledbe, geoloških učinaka udara asteroida, i istraživanjem meteorita. Vodio je nekoliko međunarodnih i nacionalnih znanstvenih projekata.
Strastveni je i prokušani popularizator i komunikator znanosti te održava brojna javna predavanja, a organizator je geoloških i astronomskih radionica za školsku djecu koje se izvode u sklopu Škole u prirodi. Suorganizator je Festivala Znanosti u Zagrebu, i koordinator obilježavanja europske Noći istraživača u Hrvatskoj 2010. i 2011. godine. Suosnivač je udruge za promociju i zaštitu geološke baštine ProGEO-Hrvatska.
 

Hrvatski prirodoslovni muzej - predvodnik hrvatskog prirodoslovlja

Četvrtak, 07. studenoga 2013. godine u 17:30 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održala dr. sc. Iva Mihoci, viša kustosica Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu

Dr. sc. Iva Mihoci viša je kustosica na Zoološkom odjelu Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu. Doktorirala je biologiju pri Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Usavršavala se u raznim muzejima u Hrvatskoj i inozemstvu i autorica je brojnih prirodoslovnih izložbi te stručnih i znanstvenih radova.

Kao matična institucija za prirodoslovlje, Hrvatski prirodoslovni muzej obavlja poslove prikupljanja, obrade i zaštite prirodnina te provodi njihovu pohranu, stručnu i znanstvenu obradu i zaštitu u muzejskom fundusu. Muzej ima izložbenu i promotivnu, stručnu, znanstveno-publicističku i znanstvenoistraživačku djelatnost te predlaže smjernice i rješenja za održivi razvoj. Današnji Hrvatski prirodoslovni muzej nastao je 1986. godine, integracijom Zoološkog, Mineraloško-petrografskog i Geološko-paleontološkog muzeja, a tada mu se priključio i novoosnovani Botanički odjel. U muzejskim zbirkama nalazi se više od milijun primjeraka minerala, stijena, fosila te prepariranih biljaka i životinja iz svih područja Hrvatske i susjednih zemalja.
 

Morski psi u Sredozemnom moru – predatori ili plijen

Četvrtak, 3. listopada 2013. godine u 18:00 sati, velika dvorana Geološko-paleontološkog zavoda Geološkog odsjeka PMF-a u Zagrebu, Horvatovac 102 a, Zagreb

Predavanje je održala dr. sc. Romana Gračan s Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Dr. sc. Romana Gračan zaposlena je na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao znanstveni novak - viši asistent. Svoja istraživanja provodi u sklopu projekta "Razvojna i populacijska biologija velikih morskih kralješnjaka u Jadranskom moru" s posebnim interesom za biološke i ekološke značajke pridnenih morskih pasa i morskih kornjača u Jadranskom moru. Sudjeluje u nastavi na PMF-u vezanoj uz kolegije o razvojnoj biologiji životinja, o histološkim i histokemijskim metodama u istraživanju te u organizaciji poslijediplomske međunarodne škole konzervacijske biologije. Postdoktorsko usavršavanje provela je na Univerzi na Primorskem u Kopru (Slovenija) s temom populacijske biologije morskog psa kostelja u Jadranu.

Morski psi, ribe koje pripadaju hrskavičnjačama, tek su vremenom evoluirali u najveće morske grabežljivce. Tome svakako pridonosi njihova izuzetna prilagodljivost na ekološke uvjete, što se već vidi iz njihovih dimenzija: od skromnih 20 centimerata do čak 20 metara, što znači da veličinom konkuriraju kitovima.
U Sredozemlju živi 49 vrsta morskih pasa i 34 vrste njima srodnih raža. Kako oko polovice pripadnika svih vrsta morskih pasa živi u plitkim vodama, prijeti im opasnost od čovjeka, kako zbog ribolova tako i zbog onečišćenja mora te drugih degradacija njihova staništa. Hrskavičnjače čine tek stoti dio ulovljene ribe, no unatoč tome broj morskih pasa opada kako u Sredozemnom tako i u Jadranskom moru. Morski psi su dakle mnogo više ugroženiji od čovjeka, nego što je čovjek ugrožen od morskih pasa – unatoč stravičnim, što istinitim što izmišljenim izvještajima o napadima morskih pasa na plivače i surfere.

 

Doprinos morskih organizama u važnim prirodoznastvenim otkrićima

Četvrtak, 12. rujna 2013. godine u 18:00 sati, velika dvorana Geološko-paleontološkog zavoda Geološkog odsjeka PMF-a u Zagrebu, Horvatovac 102 a, Zagreb

Predavanje je održao prof. dr. sc. Čedomil Lucu s Intituta Ruđer Bošković u Rovinju

Prof. dr. sc. Čedomil Lucu umirovljen je kao redoviti profesor u trajnome zvanju u Centru za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković u Rovinju. Jedan je od prvih znanstvenika Instituta Ruđer Bošković u Rovinju te osnivač i voditelj Laboratorija za ekofiziologiju i toksikologiju. U razdoblju od 1980. do 1983. bio je predstojnik Zavoda za biologiju Sveučilišta u Rijeci, a od 2002. do 2009. predavač na studiju akvakulture Sveučilišta u Dubrovniku. Predaje na doktorskim studijima Sveučilišta u Splitu. Pridruženi je urednik međunarodnog časopisa Frontiers in Aquatic Physiology. U razdoblju od 2004. do 2009. godine bio je glavni istraživač na projektu Mount Desert Biological Laboratory, Maine. Objavio je više od 100 znanstvenih radova iz područja ekološke fiziologije morskih organizama. Nedavno je objavio udžbenik "Fiziologija prilagodbe životinja u vodenom okolišu".

Pokusne životinje dale su ogroman doprinos prirodoznanstvenim otkrićima. Bez znanstvenih otkrića na modelnim organizmima naše spoznaje u biologiji i medicini bile bi daleko ispod današnje razine. Pri rukovanju eksperimentalnim životinjama u novije su vrijeme prihvaćene regulative vođene etičkim načelima. Uloga akcijskih potencijala živčanih stanica objašnjena je istraživanjima na gigantskim aksonima lignji. Ovo otkriće otvorilo je nove putove razvoja neuroznanosti i kliničke medicine. Biokemijskim istraživanjima živčanih stanica morskog račića zahvaljujemo otkriće prijenosnog enzima na staničnoj membrani životinjskih organizama. Otkriće mehanizma bioluminiscencije i zelenog fluorescentnog proteina u meduza ima višestruku primjenu u molekularnim znanostima i biomedicini. Genom ribe fugu referentni je genom kralježnjaka i humanog genoma. More kao kolijevka života velika je inspiracija u traženju novih eksperimentalnih objekata koji će pomoći u znanstvenim otkrićima važnim za biotehnologiju i medicinu.
 

Mehanizmi koji kontroliraju naše starenje i kako na njih utjecati?

Četvrtak, 4. srpnja 2013. godine 18:00 sati; Geološko-paleontološki zavod, Horvatovac 102 a, Zagreb

Predavanje je održao prof. dr. sc. Ivica Rubelj

Prof. dr. sc. Ivica Rubelj je zaposlenik Zavoda za molekularnu biologiju Instituta Ruđer Bošković, a bavi se molekularnim mehanizmima staničnog starenja i karcinogeneze. Svoju pažnju posebno je usmjerio na strukturu i funkciju telomera, kratkih nizova nukleotida na krajevima kromosoma, koji su ključni za te procese. Naslovni je nastavnik zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, a nositelj je kolegija Biologija Starenja pri studiju molekularne biologije Usavršavao se u SAD-u na Baylor College of Medicine u Houstonu te na državnim sveučilištima u New Orleansu i San Antoniu. Predsjednik je Hrvatskog društva za teorijsku i matematičku bologiju.

Starenje doživljavamo kao životnu neumitnost. Do nedavno je starenje, unatoč golemom interesu i pokušajima da se na njega utječe, bilo nedokučiv misterij. Međutim, u proteklih nekoliko godina, naše je znanje o mehanizmima starenja, od molekularne razine u stanicama do nivoa organizma, toliko napredovalo da možemo manipulirati starenjem na modelima eksperimentalnih životinja, ali i utjecati na starenje nas samih. Predavanje će ponuditi pregled metoda kojima možemo aktivno utjecati na vlastito starenje i koje otvaraju prespektive za značajno produljenje ljudskog vijeka uz očuvanje vitalnosti i zdravlja.
 

Spolno odgovorno ponašanje adolescenata
važnost zdravstvenog odgoja

Četvrtak, 13. lipnja 2013. godine 18:00 sati; Geološko-paleontološki zavod, Horvatovac 102 a, Zagreb

Predavanje je održao dr. sc. Dubravko Lepušić, dr. med.

Doc. dr. sc. Dubravko Lepušić specijalist je ginekologije u Klinici za ginekologiju i porodništvo Sveučilišne bolnice Sestre milosrdnice u Zagrebu. Uz profesionalni rad na klinici, doktor Lepušić se volonterski bavi edukacijom adolescenata u području spolnosti. Od 2006. godine vodi edukacijski projekt za mlade Znanje je užitak.
Kao istaknuti stručnjak bio je član povjerenstva MZOS RH za pripremu prijedloga kurikuluma školskog zdravstvenog odgoja u Hrvatskoj. Član je ginekološke sekcije Hrvatskog liječničkog zbora te Američkog društva za zaštitu od spolno prenosivih bolesti.

Predavanje će se baviti saznanjima i iskustvima stečenim tijekom šest godina obilaženja škola po cijeloj Hrvatskoj u okviru edukacijskog projekta Znanje je užitak.
Zaključci niza istraživanja koja je proveo doktor Lepušić, bili su nužnost postojanja programa koji će mlade educirati o spolno odgovornom ponašanju, ali tako da oni budu njegovi aktivni provoditelji. Stoga je dr. sc. Lepušić pokrenuo projekt koji se zbiva u školama i u kojem s adolescentima razgovara o spolnim bolestima i spolno odgovornom ponašanju. Velik doprinos uspjehu programa dala su gospoda Dražen Vrdoljak i Darko Glavan, kojima se dr. Lepušić od srca zahvaljuje, a koji su svojim sugestijama pomogli da 2008. godine Europska Unija objavi i preporuči program na svojim mrežnim stranicama kao jedan od načina edukacije mladih o spolno odgovornom ponašanju. Svake godine, dr. sc. Lepušić je obišao 30-ak škola, što u šest godina čini oko 180 škola, a neke od njih i po nekoliko puta. Putovanja i druženje s mladima ga vesele i ispunjavaju.
Nakon što je nedavno započela javna rasprava o kurikulumu školskog zdravstvenog odgoja dr. sc. Lepušić se javno zalaže za odlazak u škole, razgovor s učenicima, roditeljima i nastavnicima i objašnjavanje sadržaja predloženog kurikuluma. Dr. sc. Lepušić to sam i čini pa može potvrditi da su tek "živa riječ" i razgovor pomogli mnogim roditeljima da konačno shvate što će njihova djeca u stvari učiti.
Svake godine u Hrvatskoj se dogodi oko 2000 maljoletničkih trudnoća s tendencijom porasta ovog broja.
Svake godine oko 30 % mladih osoba zarazi se humanim papiloma virusom - najčešćom spolno prenosivom bolešću.
Vjerojatnost da djevojka pri prvom spolnom odnosu u životu dobije HPV je oko 60 %.
Mlad i zdrav organizam u većini, od tih 60 % slučajeva, uspije savladati infekciju i staviti je pod kontrolu, ali u oko 10 % slučajeva bolest napreduje u svoje više faze. Svake godine u Hrvatskoj novih 400 žena oboli od zloćudne bolesti vrata maternice, koju direktno uzrokuje HPV, a oko 100 žena od te bolesti i umre.
Valja znati da je prema svjetskim standardnima svaka žena koja od te bolesti umre sramota za jedno društvo. Kako ih imamo stotinu svake godine, trebalo bi nam biti jasno gdje smo i zašto je mladima nužno potrebna edukacija o spolno odgovornom ponašanju.

 

JADRAN – prošlost i budućnost

Četvrtak, 09. svibnja 2013. godine 18:00 sati; Geološko-paleontološki zavod, Horvatovac 102 a, Zagreb

Predavanje je održao akademik Mladen Juračić
U predavanju će biti opisana geološka evolucija Jadrana, ukazat će se na jadranske resurse i njihovo (ne)korištenje. Podsjetit ćemo na nekoliko važnih obljetnica istraživanja Jadrana: ekspedicije Vila Velebita (100 godina) i Tegetthoff (130 godina), te tiskanje Fizičke karte Kvarnera (Josef Roman Lorenz – 150 godina). Više riječi bit će i o potrebi geološkog kartiranja Jadrana.

 

LOFAR - najveći radioteleskop na svijetu
u lovu na kozmološko zračenje staro 11,5 milijardi godina

Četvrtak, 28. ožujka 2013. godine 18:00 sati; Geološko-paleontološki zavod, Horvatovac 102 a, Zagreb

Predavanje je održao dr. sc. Vibor Jelić (http://www.astron.nl/~jelic/) iz nizozemskog instituta Netherlands Institute for Radio Astronomy.
LOFAR (Low Frequency Array) je trenutno najveći radioteleskop na svijetu. Osmišljen je i izgrađen u Nizozemskoj, a njegove antene raspoređene su po većem dijelu Europe. Napredna tehnologija LOFAR-a otvorit će potpuno novi pogled na Svemir. Astronomi će pomoću LOFAR-a detektirati kozmološko zračenje staro 11,5 milijardi godina te istražiti nastanak prvih "zvijezda" u Svemiru. Na temelju navedenih promatranja, astronomi će upotpuniti sliku nastanka razvoja Svemira u složenu strukturu u kakvoj danas živimo. Na predavanju ćete saznati: kako je močvarno područje u Nizozemskoj postalo dio najvećeg radioteleskopa na svijetu, kako će astronomi istražiti prve "zvijezde" u svemiru te kako multidisciplinarni znanstveni projekti utječu na društvo.