Priroda uživo
Geološko-paleontološki zavod Geološkog odsjeka PMF-a
Zagreb, Horvatovac 102a

Hrvatsko prirodoslovno društvo, izdavač časopisa Priroda, organizira ciklus znanstveno-popularizacijskih predavanja pod nazivom Priroda uživo. Predavanja se održavaju jednom mjesečno u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb. Svako je predavanje popraćeno člankom u časopisu Priroda, jednim od starijih časopisa za popularizaciju prirodnih znanosti u Europi koji izlazi od 1911. godine. Hrvatsko prirodoslovno društvo je aktivno od 1885. godine. Tijekom predavanja iz ciklusa Priroda uživo čitatelji časopisa i ostalo građanstvo imaju priliku raspravljati s autorima i svojim pitanjima utjecati na popratni članak.

Video snimke održanih predavanja možete pogledati
OVDJE!

Predavanje koje slijedi:

Zašto su kukci korisna stvorenja?

Četvrtak, 16. listopada 2014. godine u 18:00 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

održat će prof. dr. sc. Renata Bažok s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Mnogi misle da kukci postoje samo da nama stvaraju probleme: ubadaju nas, prenose razne bolesti, napadaju kućne ljubimce i domaće životinje, uništavaju biljke koje uzgajamo. Ukratko, čini se da popisu šteta od kukaca nema kraja.
Ipak, tome nije tako. Najčešće opažamo baš te štetne učinke, dok o koristima od kukaca malo znamo i o njima još manje raspravljamo. Kukci oprašivači poljoprivrednih usjeva koji osiguravaju proizvodnju hrane uglavnom su poznati, no korisne vrste kukaca prirodnih neprijatelja štetnika poljoprivrednih kultura malo su poznate. O njima, iako nas okružuju, obično ne znamo mnogo. Malo je potrebno kako bi u voćnjaku ili vrtu očuvali korisne vrste koje umjesto nas brane biljke od štetnika. Brigom o korisnim vrstama pridonosimo očuvanju biološke raznolikosti, manjoj uporabi sredstava za zaštitu bilja i održivoj poljoprivrednoj proizvodnji.

Renata Bažok redovita je profesorica Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je na Fakultetu poljoprivrednih znanosti, smjer Zaštita bilja. Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu zaposlila se 1993. gdje je i magistrirala 1996. i doktorirala 2001. Za redovitu je profesoricu izabrana 2012. godine. Aktivno sudjeluje u nastavi te se dokazala kao uspješna mentorica (s više od 70 diplomskih radova, jednim magisterijem i tri doktorata). Trenutno vodi dva nacionalna i dva međunarodna projekta. U istraživanjima se bavi entomologijom i integriranom zaštitom bilja od štetnika. Posebno se bavi racionalizacijom upotrebe kemijskih insekticida s naglaskom na toksikologiju i ekotoksikologiju kao i primjenom ekološki prihvatljivih metoda i sredstava za zaštitu bilja. Boravila na specijalizaciji u SAD-u tri puta, kao dobitnica stipendija Cochran i "Fulbright Visiting Research". Autorica je ili koautorica triju knjiga te više od stotinu znanstvenih radova.
 

Prethodno održana predavanja:

Je li život došao iz svemira?

Četvrtak, 18. rujna 2014. godine u 19:30 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

održao je dr. sc. Nenad Raos s Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada

Za razliku od dosadašnjih teorija o postanku života na Zemlji, koje polaze od pretpostavke da su prvi organski spojevi nastali kemijskim reakcijama plinova u prvobitnoj (reduktivnoj) Zemljinoj atmosferi, najnovija istraživanja ukazuju na to da se život mogao razviti interakcijom organske tvari iz meteorita s vodom pradavnog oceana. Nasuprot pretpostavci da su od jednostavnih molekula nastajale sve složenije, meteorska teorija pretpostavlja da se život razvio iz smolaste tvari, kerogena (složenog aromatskog polimera) koju nalazimo u meteoritima. U svjetlu te teorije, život je u punom smislu riječi kozmički fenomen: on mora nastati na svakom planetu na kojem ima tekuće vode.

Nenad Raos, rođen 1951. u Zagrebu, znanstveni je savjetnik u trajnom zvanju na zagrebačkom Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada. Uz znanstveni rad na području bioanorganske i teorijske kemije predano se još od studentskih dana bavi popularizacijom znanosti. Pisao je za mnoge časopise (Čovjek i svemir, Priroda, ABC tehnike, Modra lasta, Smib i dr.), napisao je 11 znanstveno-popularnih knjiga, autor je sedam izložbi u zagrebačkom Tehničkom muzeju, a osam je godina bio i glavni urednik Prirode.
 

Medvjedi i ljudi u Hrvatskoj

Četvrtak, 3. srpnja 2014. godine u 18:00 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održao prof. dr. sc. Đuro Huber s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Velike zvijeri poput smeđeg medvjeda (Ursus arctos) mogu opstati u nastanjenom krajobrazu jedino ako lokalno stanovništvo prihvaća njihovu prisutnost. Odlučujući činitelj prihvaćanja je omjer pozitivnih i negativnih učinaka izazvanih obitavanjem medvjeda u nekom kraju. Na to najviše utječe pažljivo organizirano i u potpunosti primijenjeno gospodarenje medvjedom. Zaštita i dugoročni opstanak populacije medvjeda neosporiva je strategija u Hrvatskoj. Ekipa za velike zvijeri sa Zavoda za biologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu istražuje medvjede u Hrvatskoj još od 1981. Iz podataka prikupljenih tim istraživanjima donose se bitne odluke u gospodarenju medvjedom. Populacija medvjeda u Hrvatskoj kontinuirano raste od 1950-tih, kada ih je bilo manje od 100, do današnjih oko 1000 jedinki što je blizu kapaciteta staništa. Valja razlikovati "ekološki kapacitet" (koji određuje sama populacija kad se stabilizira oko punog kapaciteta staništa) od "socijalnog kapaciteta" (koji određuju ljudi brojem koji su spremni podnositi). Socijalni kapacitet je redovito niži od ekološkog. Boljim gospodarenjem ta se razlika smanjuje ili posve nestaje, što je u slučaju medvjeda u Hrvatskoj zamalo postignuto te predstavlja pozitivan primjer za Europu i svijet.

Đuro Huber redoviti je profesor Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Rad u Zavodu za biologiju Veterinarskog fakulteta započeo je nakon diplomiranja na tom fakultetu. Na Veterinarskom fakultetu je 1979. godine doktorirao, a 2013. godine stekao trajno zvanje redovitog profesora. Kao Fulbrightov stipendist bio na usavršavanju o biologiji i patologiji divljih životinja na Colorado State University. Sudjeluje u cjelokupnoj nastavi kolegija "Biologija" na Veterinarskom fakultetu, vodi dva izborna predmeta, jedan poslijediplomski kolegij te jedan na Veleučilištu u Karlovcu. Od 1981. do danas vodi istraživanje populacije medvjeda, vuka i risa Hrvatskoj. Vodio je i međunarodne projekte National Geographic Society, U.S.-Croatian science technology program, Bernd Thies Foundation, International Bear Association, LIFE Vuk, LIFE COEX, DinaRis, FP7 HUNT. Objavio je ukupno 443 bibliografskih jedinica: od toga 117 znanstvenih djela (35 u CC-časopisima), 156 stručnih i znanstveno-popularizacijskih te 170 sažetaka priopćenja sa znanstvenih skupova. Vodio 28 studentskih znanstvenih djela nagrađenih rektorovom nagradom, 30 diplomskih, 3 magistarska i 3 doktorska rada. Član je većeg broja domaćih i međunarodnih profesionalnih organizacija te njihovih izbornih tijela.
 

Blaga svjetlost zvijezda - priča s Harvarda

Četvrtak, 5. lipnja 2014. godine u 18:00 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

održala je izv. prof. dr. sc. Rajka Jurdana Šepić iz Odjela za fiziku Sveučilišta u Rijeci

Sveučilište Harvard dom je najbogatijega i najstarijega svjetskog arhiva astronomskih snimaka neba, s oko pola milijuna fotoploča, čije snimanje traje još od 19. stoljeća. Harvard Observatory College je i mjesto na kojem se rodila moderna astrofizika. U prvom će dijelu predavanja biti opisano povijesno razdoblje Pickeringova harema ili Harvardskih računala, skupine žena koje su zadužile astrofiziku otkrićima zakonitosti promjenjivih zvijezda, mogućnostima određivanja svemirskih udaljenosti te klasifikacijom promjenjivih zvijezda i zvjezdanih spektara. U drugom će dijelu predavanja biti predstavljen dio današnjih istraživanja zvijezda, nova i simbiotskih nova, koji je nastao tijekom boravka predavačice na Harvard Observatory College.

Rajka Jurdana Šepić, izvanredna je profesorica na Odjelu za fiziku Sveučilišta u Rijeci. Nakon studija matematike i fizike na Sveučilištu u Rijeci, magistrirala je i doktorirala pri PMF-u Sveučilišta u Zagrebu. Autorica je znanstvenih i stručnih radova iz astrofizike: atmosfera zvijezda i Sunca te spektroskopije i fotometrije promjenjivih zvijezda. Niz se godina aktivno bavi edukacijskom fizikom, popularizacijom znanosti kao i promocijom čakavštine kroz pisanu i govorenu riječ. Zastupljena je u antologiji čakavske književnosti 20. stoljeća. Autorica je i urednica brojnih znanstveno–popularizacijskih emisija te emisija posvećenih etnografiji i očuvanju čakavskog jezičnog izričaja.
 

O odnosu prirodoslovlja i filozofije - s onu stranu neprijateljstva

Četvrtak, 8. svibnja 2014. godine u 18:00 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održao dr. sc. Boris Kožnjak, s Instituta za filozofiju u Zagrebu

U posljednje se vrijeme mnogo govorilo o konačnoj "smrti filozofije", a među znanstvenicima već odavno kola izreka da oni filozofiju trebaju isto onoliko koliko i ptice trebaju ornitologiju. S druge pak strane, filozofi su skloni primjećivati kako znanost zapravo "ne misli". U ovome će predavanju biti govora o odnosu prirodoslovlja i filozofije kroz prizmu dviju teza. Prvo, dosjetka o pticama i ornitologiji samo pokazuje da oni koji ju spominju često o samoj povijesti znanosti, ali i o aktualnoj znanosti, znaju otprilike isto koliko i ptice znaju o ornitologiji. Brojni primjeri iz znanosti, poglavito iz fizike, pokazuju da filozofija može imati, da je često imala i da još uvijek, čak i kada je se odriče, ima usmjeravajuću ulogu na znanstvena istraživanja. I drugo, to da "znanost ne misli" u doslovnom je smislu točna teza, ako pod "mišljenjem" imamo na umu ono što o tom pojmu kažu sami filozofi - da je mišljenje trajni i nikad dovršeni napor kritičkog promišljanja samih temelja znanosti i njezine metode kojim se u konačnici i sama znanost može uvelike okoristiti. Dakako, niti jedan od tih argumenata nema namjeru obezvrijediti nesporan uspjeh znanosti, no kao što će također biti pokazano, ovaj uspjeh ima i svoje dosege i svoja ograničenja.

Boris Kožnjak je znanstveni suradnik na Institutu za filozofiju u Zagrebu. Nakon studija fizike na Fizičkom odsjeku PMF-a u Zagrebu, uspisuje poslijediplomski studij filozofije te magistrira i doktorira iz filozofije, specijalizirajući se u povijesti i filozofiji znanosti.
 

Svijet ispod svijeta - skriveni život podzemlja

Četvrtak, 3. travnja 2014. godine u 18:00 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

koje je održala Martina Pavlek, dipl. ing. biologije, sa Zavoda za molekularnu biologiju Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu

Špilje su još od davne prošlosti privlačile ljude. Nekada su bile posjećivane radi zaklona ili ritualnih obreda, a danas uglavnom iz istraživačke znatiželje. Krški je dio Hrvatske, što se toga tiče, škrinja puna blaga. Špilje i jame, osim svojom geološkom raznolikošću i ljepotom, obiluju i teško uočljivim stanovnicima - podzemnim životinjama. Krš dinarskog lanca, uključujući hrvatski dio, u svjetskim je razmjerima centar bioraznolikosti podzemne faune. To se vidi po broju troglobionata (pravih podzemnih životinja) i njihovoj zastupljenosti te po skupinama koje jedine podzemene predstavnike imaju upravo na Dinaridima (spužva, žarnjak, mnogočetinaš i školjkaš). Dobar dio njih se ne može naći nigdje drugdje na svijetu. Unatoč ovim fascinantnim činjenicama, podzemna fauna Dinarida nedovoljno je istražena.

Martina Pavlek član je Hrvatskog biospeleološkog društva iz Zagreba od 2003. godine. Od tada pa do danas sudjelovala je u istraživanjima špiljske faune na skoro svim krškim područjima u Hrvatskoj, ali i u susjednim zemljama. Specijalnost su joj špiljski pauci na kojima je diplomirala i koje proučava do danas. Koautorica je četiri knjige te brojnih kataloga, deplijana, izložaba i postera biospeleološke tematike. Znanstveni je novak na Institutu Ruđer Bošković.
 

Priča o svemiru i Higgsovom bozonu

Ponedjeljak, 10. ožujka 2014. godine u 18:00 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održao prof. dr. sc. Ivica Puljak, s Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu

Standardni model je jedna od temeljnih teorija o prirodi, koja vrlo uspješno opisuje svojstva elementarnih čestica i tri od četiri osnovne sile koje djeluju između njih: elektromagnetsku, slabu i jaku nuklearnu silu. U potpunosti je u skladu s kvantnom fizikom i teorijom relativnosti ujedinjenima u kvantnu teoriju polja. Standardni model potvrđen je u svim dosad izvedenim eksperimentima. Kao i svaka druga teorija u znanosti, standarni model nije kompletna teorija prirode. Primjerice, ona ne uključuje gravitaciju, niti je dosad objašnjavala porijeklo mase elementarnih čestica. Glavni cilj Velikog sudarača hadrona (Large Hadron Collider, LHC) u CERN-u je upravo pronalazak mehanizma kojim čestice dobivaju masu, što se pojednostavljeno naziva "potragom za Higgsovim bozonom". Pored svih uspjeha standardnog modela u opisu prirode, nije moguće točno predvidjeti masu Higgsovog bozona, te je bilo potrebno pretražiti cijelo područje mogućih masa. Tijekom protekle dvije godine istraživanja poznata pod akronimima ATLAS i CMS uspjela su "uloviti" Higgsov bozon i time potvrditi mehanizam koji objašnjava porijeklo mase elementarnih čestica. Predavanje će započeti pričom o nastanku, razvoju i kraju svemira, a zatim će se pokušati dati odgovor na jedno od najzanimljivijih pitanja moderne znanosti: "Od čega se sastoji svemir?". U drugom dijelu predavanja bit će opisano kako je u CERN-u otkriven Higgsov bozon, a to je jedan od odgovora na pitanje: "Kako otkrivamo tajne svemira?".

Ivica Puljak redoviti je profesor fizike na FESB-u u Splitu. Diplomirao je elektrotehniku u Splitu, magistrirao fiziku u Zagrebu te doktorirao fiziku u Parizu. Član je kolaboracije CMS od 1994. godine, gdje je koordinirao rad od oko stotinjak fizičara iz cijeloga svijeta u potrazi za Higgsovim bozonom. Prof. Puljak član je i kolaboracije MAGIC, koja upravlja dvama teleskopima za detekciju kozmičkih gama-zraka na Kanarskim otocima. Autor je više od 300 znanstvenih radova i prezentacija na znanstvenim skupovima. Aktivno se bavi popularizacijom i promocijom znanosti.
 

PER ASPERA AD ASTRA? - budućnost hrvatskih botaničkih vrtova u Europskoj uniji

Četvrtak, 6. ožujka 2014. godine u 19:30 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održala dr. sc. Sanja Kovačić, stručna savjetnica pri Botaničkom vrtu Biološkog odsjeka PMF-a u Zagrebu

Iako nema višestoljetnu tradiciju gradnje raskošnih vrtova i osnivanja bogatih botaničkih zbirki, poput mnogih drugih europskih zemalja, Hrvatska se ipak diči lijepim vrtovima, starim perivojima i uglednim parkovima. Međutim, samo se rijetki među njima mogu smatrati botaničkim vrtovima u punom smislu, prema važećoj definiciji Svjetske udruge botaničkih vrtova. Dok jedni hrabro slijede moderne trendove i bore se za sredstva iz fondova EU, drugi još nemaju riješena niti najosnovnija imovinsko-pravna pitanja, niti jednog zaposlenika, doslovce "ni struje ni vode". Upoznajte hrvatske botaničke vrtove i arboretume: njihov je put kroz povijest često bio posut trnjem - jesu li njihove staze prema budućnosti prekrivene ružama?

Dr. sc. Sanja Kovačić je rođena u Zagrebu, gdje je završila sve razine školovanja, od osnovne škole do izrade doktorske disertacije. Nekoliko godina radila je kao gimnazijska profesorica biologije, a zatim kao stručna suradnica u Botaničkom vrtu na Lokrumu. Od 2000. godine radi kao stručna savjetnica u sustavu znanosti i visokog obrazovanja pri Botaničkom vrtu Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Bavi se stručnim, popularizacijskim i znanstvenim radom, surađuje na više stručnih i znanstvenih projekata, a u dva mandata bila je i predsjednica Hrvatskog botaničkog društva. Suautorica je četiri knjige, više od 150 stručnih, znanstveno-popularizacijskih i znanstvenih radova, više edukacijskih izložbi te televizijskih i radijskih priloga.
 

Zoološki vrt grada Zagreba - most između ljudi i životinja

Četvrtak, 13. veljače 2014. godine u 19:30 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje će održati mr. sc. Davorka Maljković, ravnateljica Zoološkog vrta grada Zagreba

Osnovan 1925. godine na Prvom maksimirskom jezeru, a proširen na današnju površinu 1930. godine, Zoološki vrt duboko je povezan sa životom Zagrepčana. Svaki zoološki vrt gradi na svom prostoru pravi mikrosvemir – u mikrosvemiru zagrebačkog Zoološkog vrta živi 2000 jedinki više od 300 životinjskih vrsta. Od 1997. godine zagrebački Zoološki vrt član je Europskog udruženja zooloških vrtova i akvarija, a od 2001. godine i član Svjetskog udruženja. Vrt je sudionik više programa uzgoja ugroženih vrsta, a u novije vrijeme postaje poznat po uzgoju crvenih pandi. Tradiciju volimo i čuvamo, ali za opstanak u suvremenom društvu pojavljuju se nova pitanja. O svemu tome, a posebice o budućnosti maksimirskog Zoološkog vrta, saznat ćete na ovom predavanju, koje će održati njegova ravnateljica.

Mr. sc. Davorka Maljković, dipl. ing. biologije, rođena je u Zagrebu gdje je diplomirala i magistrirala pri Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Najviše se bavila ponašanjem životinja u zoološkim vrtovima te mogućnošću njihovog povratka u prirodu. U Zoološkom vrtu grada Zagreba radi kao zoolog od 1993. godine, a 2007. godine postaje njegova ravnateljica. Djeluje u Europskom udruženju zooloških vrtova i akvarija (EAZA) na podizanju standarda zooloških vrtova u regiji.
 

Muhe - dosadne, opasne i korisne

Četvrtak, 9. siječnja 2014. godine u 18:00 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održala dr. sc. Marija Ivković s Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu

Iza svakodnevne riječi "muha" krije se velik broj vrsta iz reda dvokrilaca (Diptera), jednog od pet najvećih redova kukaca, koji broji više od 150.000 vrsta. Redu dvokrilaca pripadaju mnogi poznati kukci poput komaraca, kućnih muha, obada i mušica svrbljivica. Dvokrilci su osvojili sva dostupna staništa na Zemlji, neke vrste čak i priobalna staništa mora. Mnoge porodice unutar toga reda prilagodile su se životu u slatkoj vodi. Mnoge su se pak vrste dvokrilaca prilagodile parazitskom načinu života.
Iako dvokrilce doživljavamo poglavito kao napast, kukci toga reda izrazito su važni u ekološkom smislu jer su važna, a u mnogim ekološkim sustavima i ključna karika u hranidbenim lancima. Njihova medicinska i veterinarska važnost leži i u tome što su prijenosnici mnogih bolesti ljudi i životinja, od malarije koju prenose komarci do onkocercijaze (riječnog sljepila) koju prenose mušice svrbljivice. Unatoč njihovoj sveprisutnosti, još su nam uvijek dosta nepoznati: svakodnevno otkrivamo nove vrste dvokrilaca i nove, nadasve zanimljive, ekološke odnose.

Dr. sc. Marija Ivković viša je asistentica na Biološkom odsjeku zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Radi na projektu "Taksonomija, ekologija i biogeografija beskralješnjaka vodenih ekotona Hrvatske", a posebno se zanima za biološke i ekološke značajke vodenih muha plesačica i muha svrbljivica. Sudjeluje u nastavi na PMF-u vezanoj uz kolegije Opća ekologija, Ekologija životinja, Ekologija kopnenih voda i Ekologija onečišćenih voda. Postdoktorski se usavršavala na Universitad de Granada, radeći na projektu "Muhe plesačice Parka prirode i Nacionalnog parka Sierra Nevada".
 

Ledeno doba u Dalmaciji, prije 350.000 godina

Četvrtak, 5. prosinca 2013. godine u 19:30 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održao prof. dr. sc. Tihomir Marjanac s Geološkog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu

Klimatske promjene danas privlače veliku pažnju, kako stručnjaka tako i medija. Stječe se dojam da prije pojave industrijski razvijenog društva klimatskih promjena nije ni bilo. Međutim, istraživanja u Dalmaciji pokazuju da su se možda najdramatičnije klimatske promjene koje su ikada zahvatile Europu dogodile upravo na tom prostoru. Naše planine, područje današnjeg toplog mora i nekih unutrašnjih otoka, prije 350.000 godina prekrivao je led debeo više stotina metara. Tadašnji je Jadran stoga više sličio Antarktici nego utočištu zimogroznih vrsta. Koji su za to dokazi i kako prepoznati tragove nekadašnje pristutnosti leda, pogledajte i poslušajte na predavanju.

Prof dr. sc. Tihomir Marjanac rođen je 1953. godine u Zagrebu. Studij geologije završio je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilista u Zagrebu gdje je magistrirao i doktorirao. Proveo je dvije i pol godine na postdoktorskom usavršavanju u Norveškoj na Sveučilistu u Bergenu.
Tijekom studija i neposredno nakon diplomiranja radio je kao geološki tehničar u Institutu za geološka istraživanja u Zagrebu (danas Hrvatski geološki institut), a od 1982. godine zaposlen je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bavi se proučavanjem dubokomorskih i plitkomorskih klastičnih sedimenata, istraživanjem paleoseizmičkih dogadjaja u Dinaridima, istraživanjem paleoklime na području obalnih Dinarida i njihove oledbe, geoloških učinaka udara asteroida, i istraživanjem meteorita. Vodio je nekoliko međunarodnih i nacionalnih znanstvenih projekata.
Strastveni je i prokušani popularizator i komunikator znanosti te održava brojna javna predavanja, a organizator je geoloških i astronomskih radionica za školsku djecu koje se izvode u sklopu Škole u prirodi. Suorganizator je Festivala Znanosti u Zagrebu, i koordinator obilježavanja europske Noći istraživača u Hrvatskoj 2010. i 2011. godine. Suosnivač je udruge za promociju i zaštitu geološke baštine ProGEO-Hrvatska.
 

Hrvatski prirodoslovni muzej - predvodnik hrvatskog prirodoslovlja

Četvrtak, 07. studenoga 2013. godine u 17:30 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Predavanje je održala dr. sc. Iva Mihoci, viša kustosica Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu

Dr. sc. Iva Mihoci viša je kustosica na Zoološkom odjelu Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu. Doktorirala je biologiju pri Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Usavršavala se u raznim muzejima u Hrvatskoj i inozemstvu i autorica je brojnih prirodoslovnih izložbi te stručnih i znanstvenih radova.

Kao matična institucija za prirodoslovlje, Hrvatski prirodoslovni muzej obavlja poslove prikupljanja, obrade i zaštite prirodnina te provodi njihovu pohranu, stručnu i znanstvenu obradu i zaštitu u muzejskom fundusu. Muzej ima izložbenu i promotivnu, stručnu, znanstveno-publicističku i znanstvenoistraživačku djelatnost te predlaže smjernice i rješenja za održivi razvoj. Današnji Hrvatski prirodoslovni muzej nastao je 1986. godine, integracijom Zoološkog, Mineraloško-petrografskog i Geološko-paleontološkog muzeja, a tada mu se priključio i novoosnovani Botanički odjel. U muzejskim zbirkama nalazi se više od milijun primjeraka minerala, stijena, fosila te prepariranih biljaka i životinja iz svih područja Hrvatske i susjednih zemalja.
 

Morski psi u Sredozemnom moru – predatori ili plijen

Četvrtak, 3. listopada 2013. godine u 18:00 sati, velika dvorana Geološko-paleontološkog zavoda Geološkog odsjeka PMF-a u Zagrebu, Horvatovac 102 a, Zagreb

Predavanje je održala dr. sc. Romana Gračan s Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Dr. sc. Romana Gračan zaposlena je na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao znanstveni novak - viši asistent. Svoja istraživanja provodi u sklopu projekta "Razvojna i populacijska biologija velikih morskih kralješnjaka u Jadranskom moru" s posebnim interesom za biološke i ekološke značajke pridnenih morskih pasa i morskih kornjača u Jadranskom moru. Sudjeluje u nastavi na PMF-u vezanoj uz kolegije o razvojnoj biologiji životinja, o histološkim i histokemijskim metodama u istraživanju te u organizaciji poslijediplomske međunarodne škole konzervacijske biologije. Postdoktorsko usavršavanje provela je na Univerzi na Primorskem u Kopru (Slovenija) s temom populacijske biologije morskog psa kostelja u Jadranu.

Morski psi, ribe koje pripadaju hrskavičnjačama, tek su vremenom evoluirali u najveće morske grabežljivce. Tome svakako pridonosi njihova izuzetna prilagodljivost na ekološke uvjete, što se već vidi iz njihovih dimenzija: od skromnih 20 centimerata do čak 20 metara, što znači da veličinom konkuriraju kitovima.
U Sredozemlju živi 49 vrsta morskih pasa i 34 vrste njima srodnih raža. Kako oko polovice pripadnika svih vrsta morskih pasa živi u plitkim vodama, prijeti im opasnost od čovjeka, kako zbog ribolova tako i zbog onečišćenja mora te drugih degradacija njihova staništa. Hrskavičnjače čine tek stoti dio ulovljene ribe, no unatoč tome broj morskih pasa opada kako u Sredozemnom tako i u Jadranskom moru. Morski psi su dakle mnogo više ugroženiji od čovjeka, nego što je čovjek ugrožen od morskih pasa – unatoč stravičnim, što istinitim što izmišljenim izvještajima o napadima morskih pasa na plivače i surfere.

 

Doprinos morskih organizama u važnim prirodoznastvenim otkrićima

Četvrtak, 12. rujna 2013. godine u 18:00 sati, velika dvorana Geološko-paleontološkog zavoda Geološkog odsjeka PMF-a u Zagrebu, Horvatovac 102 a, Zagreb

Predavanje je održao prof. dr. sc. Čedomil Lucu s Intituta Ruđer Bošković u Rovinju

Prof. dr. sc. Čedomil Lucu umirovljen je kao redoviti profesor u trajnome zvanju u Centru za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković u Rovinju. Jedan je od prvih znanstvenika Instituta Ruđer Bošković u Rovinju te osnivač i voditelj Laboratorija za ekofiziologiju i toksikologiju. U razdoblju od 1980. do 1983. bio je predstojnik Zavoda za biologiju Sveučilišta u Rijeci, a od 2002. do 2009. predavač na studiju akvakulture Sveučilišta u Dubrovniku. Predaje na doktorskim studijima Sveučilišta u Splitu. Pridruženi je urednik međunarodnog časopisa Frontiers in Aquatic Physiology. U razdoblju od 2004. do 2009. godine bio je glavni istraživač na projektu Mount Desert Biological Laboratory, Maine. Objavio je više od 100 znanstvenih radova iz područja ekološke fiziologije morskih organizama. Nedavno je objavio udžbenik "Fiziologija prilagodbe životinja u vodenom okolišu".

Pokusne životinje dale su ogroman doprinos prirodoznanstvenim otkrićima. Bez znanstvenih otkrića na modelnim organizmima naše spoznaje u biologiji i medicini bile bi daleko ispod današnje razine. Pri rukovanju eksperimentalnim životinjama u novije su vrijeme prihvaćene regulative vođene etičkim načelima. Uloga akcijskih potencijala živčanih stanica objašnjena je istraživanjima na gigantskim aksonima lignji. Ovo otkriće otvorilo je nove putove razvoja neuroznanosti i kliničke medicine. Biokemijskim istraživanjima živčanih stanica morskog račića zahvaljujemo otkriće prijenosnog enzima na staničnoj membrani životinjskih organizama. Otkriće mehanizma bioluminiscencije i zelenog fluorescentnog proteina u meduza ima višestruku primjenu u molekularnim znanostima i biomedicini. Genom ribe fugu referentni je genom kralježnjaka i humanog genoma. More kao kolijevka života velika je inspiracija u traženju novih eksperimentalnih objekata koji će pomoći u znanstvenim otkrićima važnim za biotehnologiju i medicinu.
 

Mehanizmi koji kontroliraju naše starenje i kako na njih utjecati?

Četvrtak, 4. srpnja 2013. godine 18:00 sati; Geološko-paleontološki zavod, Horvatovac 102 a, Zagreb

Predavanje je održao prof. dr. sc. Ivica Rubelj

Prof. dr. sc. Ivica Rubelj je zaposlenik Zavoda za molekularnu biologiju Instituta Ruđer Bošković, a bavi se molekularnim mehanizmima staničnog starenja i karcinogeneze. Svoju pažnju posebno je usmjerio na strukturu i funkciju telomera, kratkih nizova nukleotida na krajevima kromosoma, koji su ključni za te procese. Naslovni je nastavnik zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, a nositelj je kolegija Biologija Starenja pri studiju molekularne biologije Usavršavao se u SAD-u na Baylor College of Medicine u Houstonu te na državnim sveučilištima u New Orleansu i San Antoniu. Predsjednik je Hrvatskog društva za teorijsku i matematičku bologiju.

Starenje doživljavamo kao životnu neumitnost. Do nedavno je starenje, unatoč golemom interesu i pokušajima da se na njega utječe, bilo nedokučiv misterij. Međutim, u proteklih nekoliko godina, naše je znanje o mehanizmima starenja, od molekularne razine u stanicama do nivoa organizma, toliko napredovalo da možemo manipulirati starenjem na modelima eksperimentalnih životinja, ali i utjecati na starenje nas samih. Predavanje će ponuditi pregled metoda kojima možemo aktivno utjecati na vlastito starenje i koje otvaraju prespektive za značajno produljenje ljudskog vijeka uz očuvanje vitalnosti i zdravlja.
 

Spolno odgovorno ponašanje adolescenata
važnost zdravstvenog odgoja

Četvrtak, 13. lipnja 2013. godine 18:00 sati; Geološko-paleontološki zavod, Horvatovac 102 a, Zagreb

Predavanje je održao dr. sc. Dubravko Lepušić, dr. med.

Doc. dr. sc. Dubravko Lepušić specijalist je ginekologije u Klinici za ginekologiju i porodništvo Sveučilišne bolnice Sestre milosrdnice u Zagrebu. Uz profesionalni rad na klinici, doktor Lepušić se volonterski bavi edukacijom adolescenata u području spolnosti. Od 2006. godine vodi edukacijski projekt za mlade Znanje je užitak.
Kao istaknuti stručnjak bio je član povjerenstva MZOS RH za pripremu prijedloga kurikuluma školskog zdravstvenog odgoja u Hrvatskoj. Član je ginekološke sekcije Hrvatskog liječničkog zbora te Američkog društva za zaštitu od spolno prenosivih bolesti.

Predavanje će se baviti saznanjima i iskustvima stečenim tijekom šest godina obilaženja škola po cijeloj Hrvatskoj u okviru edukacijskog projekta Znanje je užitak.
Zaključci niza istraživanja koja je proveo doktor Lepušić, bili su nužnost postojanja programa koji će mlade educirati o spolno odgovornom ponašanju, ali tako da oni budu njegovi aktivni provoditelji. Stoga je dr. sc. Lepušić pokrenuo projekt koji se zbiva u školama i u kojem s adolescentima razgovara o spolnim bolestima i spolno odgovornom ponašanju. Velik doprinos uspjehu programa dala su gospoda Dražen Vrdoljak i Darko Glavan, kojima se dr. Lepušić od srca zahvaljuje, a koji su svojim sugestijama pomogli da 2008. godine Europska Unija objavi i preporuči program na svojim mrežnim stranicama kao jedan od načina edukacije mladih o spolno odgovornom ponašanju. Svake godine, dr. sc. Lepušić je obišao 30-ak škola, što u šest godina čini oko 180 škola, a neke od njih i po nekoliko puta. Putovanja i druženje s mladima ga vesele i ispunjavaju.
Nakon što je nedavno započela javna rasprava o kurikulumu školskog zdravstvenog odgoja dr. sc. Lepušić se javno zalaže za odlazak u škole, razgovor s učenicima, roditeljima i nastavnicima i objašnjavanje sadržaja predloženog kurikuluma. Dr. sc. Lepušić to sam i čini pa može potvrditi da su tek "živa riječ" i razgovor pomogli mnogim roditeljima da konačno shvate što će njihova djeca u stvari učiti.
Svake godine u Hrvatskoj se dogodi oko 2000 maljoletničkih trudnoća s tendencijom porasta ovog broja.
Svake godine oko 30 % mladih osoba zarazi se humanim papiloma virusom - najčešćom spolno prenosivom bolešću.
Vjerojatnost da djevojka pri prvom spolnom odnosu u životu dobije HPV je oko 60 %.
Mlad i zdrav organizam u većini, od tih 60 % slučajeva, uspije savladati infekciju i staviti je pod kontrolu, ali u oko 10 % slučajeva bolest napreduje u svoje više faze. Svake godine u Hrvatskoj novih 400 žena oboli od zloćudne bolesti vrata maternice, koju direktno uzrokuje HPV, a oko 100 žena od te bolesti i umre.
Valja znati da je prema svjetskim standardnima svaka žena koja od te bolesti umre sramota za jedno društvo. Kako ih imamo stotinu svake godine, trebalo bi nam biti jasno gdje smo i zašto je mladima nužno potrebna edukacija o spolno odgovornom ponašanju.

 

JADRAN – prošlost i budućnost

Četvrtak, 09. svibnja 2013. godine 18:00 sati; Geološko-paleontološki zavod, Horvatovac 102 a, Zagreb

Predavanje je održao akademik Mladen Juračić
U predavanju će biti opisana geološka evolucija Jadrana, ukazat će se na jadranske resurse i njihovo (ne)korištenje. Podsjetit ćemo na nekoliko važnih obljetnica istraživanja Jadrana: ekspedicije Vila Velebita (100 godina) i Tegetthoff (130 godina), te tiskanje Fizičke karte Kvarnera (Josef Roman Lorenz – 150 godina). Više riječi bit će i o potrebi geološkog kartiranja Jadrana.

 

LOFAR - najveći radioteleskop na svijetu
u lovu na kozmološko zračenje staro 11,5 milijardi godina

Četvrtak, 28. ožujka 2013. godine 18:00 sati; Geološko-paleontološki zavod, Horvatovac 102 a, Zagreb

Predavanje je održao dr. sc. Vibor Jelić (http://www.astron.nl/~jelic/) iz nizozemskog instituta Netherlands Institute for Radio Astronomy.
LOFAR (Low Frequency Array) je trenutno najveći radioteleskop na svijetu. Osmišljen je i izgrađen u Nizozemskoj, a njegove antene raspoređene su po većem dijelu Europe. Napredna tehnologija LOFAR-a otvorit će potpuno novi pogled na Svemir. Astronomi će pomoću LOFAR-a detektirati kozmološko zračenje staro 11,5 milijardi godina te istražiti nastanak prvih "zvijezda" u Svemiru. Na temelju navedenih promatranja, astronomi će upotpuniti sliku nastanka razvoja Svemira u složenu strukturu u kakvoj danas živimo. Na predavanju ćete saznati: kako je močvarno područje u Nizozemskoj postalo dio najvećeg radioteleskopa na svijetu, kako će astronomi istražiti prve "zvijezde" u svemiru te kako multidisciplinarni znanstveni projekti utječu na društvo.